I Kž-Us-1/2014-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 1/14-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; nastavno: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi opt. M. T., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2013. broj K-Us-41/11, u sjednici održanoj dana 22. srpnja 2015., u nazočnosti opt. M. T. i njegovog branitelja R. B., odvjetnika u Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. M. T., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. A. G., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivima opt. A. G. zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, poticanja na krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 1. u vezi sa čl. 37. st. 1. KZ/97, a opt. M. T. zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz čl. 347. st. 1. KZ/97, činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, te ih osudio, i to opt. A. G. na temelju čl. 312. st. 1. u vezi sa čl. 37. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa mu je na temelju čl. 67. KZ/97 primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a opt. M. T., nakon što mu je za počinjena djela utvrdio kazne zatvora i to za djelo iz čl. 347. st. 1. KZ/97 na temelju tog zakonskog propisa u trajanju od jedne godine, a za djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 na temelju tog zakonskog propisa u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu čl. 60. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, pa mu je na temelju čl. 67. st. 1. i 3. KZ/97

I Kž-Us 1/14-6

primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako opt. T. u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 122. st. 4. u vezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06; u nastavku: ZKP/97) oba optuženika oslobođena su obveze da naknade troškove kaznenog postupka i odlučeno je da isti padaju na teret proračuna.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. M. T. po branitelju R. M., odvjetniku iz Z. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na zahtjev opt. M. T. u žalbi, o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj R. B., odvjetnik iz Z. koji su i nazočili sjednici, dok je ista, na temelju čl. 475. st. 5. ZKP/08 održana u odsutnosti državnog odvjetnika, obaviještenog u skladu s odredbom čl. 475. st. 2. ZKP/08.

Žalba opt. M. T. je osnovana.

Opravdano opt. M. T. ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97. Istu konkretizira navodom kako se pobijana presuda temelji isključivo na obrani koju je opt. A. G. dao pred djelatnicima policije u S. dana 26. listopada 2006., a koja je pročitana na raspravi održanoj dana 30. listopada 2013., a budući da je opt. G. izjavio kako će se koristiti svojim pravom da ne iznosi obranu i ne odgovara na postavljena pitanja. Time je po ocjeni žalitelja došlo do povrede njegovog prava na obranu, jer mu je uskraćena mogućnost da preispita dokaz koji ga tereti. Ističe da je takvo shvaćanje zauzeo i Europski sud za ljudska prava i izrazio ga u više odluka.

Iz prezentiranih žalbenih navoda jasno je da se žalitelj M. T. poziva na povredu konfrontacijskog prava, kao sastavnice prava na pravično suđenje, sadržanog u čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 76/10 – pročišćeni tekst; dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. st. 3. (d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 i 8/99; nastavno u tekstu: EKLJP), koje su obuhvaćene bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97 (a koja odgovara onoj iz čl. 468. st. 3. ZKP/08).

Da bi se radilo o povredi konfrontacijskog prava, koje optuženiku, između ostalog, jamči i pravo na ispitivanje svjedoka optužbe (a koju ulogu de facto može imati i iskaz suoptuženika), osuđujuća presuda se mora temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka (odnosno, u kontekstu ranije izloženog, iskazu suoptuženika) kojeg obrana nije bila u mogućnosti ispitati.

I Kž-Us 1/14-6

U konkretnom slučaju opt. A. G. ispitan je u dva navrata, prvi put u Policijskoj postaji S. dana 26. listopada 2006. u prisutnosti svog branitelja H. K., odvjetnika iz K. (listovi 9 i 10 spisa), te zamolbenim putem u Policijskoj postaji u V. K. dana 13. srpnja 2011. (l. 128 do 133), pri čemu niti jednom od ta dva ispitivanja nije bio nazočan opt. M. T. niti njegov branitelj, niti su o tome bili obaviješteni. U oba navrata opt. A. G. iznosio je obranu, tereteći sebe, ali i opt. M. T., da bi na glavnoj raspravi održanoj dana 30. listopada 2013. (l. 233 spisa) izjavio da nije spreman davati obranu, jer mu nije dobro, da je već 10 godina bolestan i da želi koristiti svoje pravo da ne iznosi obranu, izrijekom navodeći da ne želi odgovarati na pitanja. Iz raspravnog zapisnika utvrđeno je da je nakon toga prvostupanjski sud na temelju čl. 335. st. 2. ZKP/97 pročitao iskaz opt. A. G. od 26. listopada 2006. dan u Policijskoj postaji S., pri čemu je navedeno da se taj zapisnik nalazi na l. 128, iako je na toj stranici zapisnik o ispitivanju opt. G. u Policijskoj postaji u V. K., koje je obavljeno u sklopu međunarodne pravne pomoći, dok se zapisnik o ispitivanju opt. G. u Policijskoj postaji u S. nalazi na l. 9-10 spisa.

S obzirom da je prvostupanjski sud uzeo dokazanim inkriminacije koje se opt. M. T. stavljaju na teret optužnicom, a odlučne činjenice za ostvarenje bitnih obilježja terećenih kaznenih djela tog optuženika (ali i opt. A. G.) proizlaze u odlučujućoj mjeri iz sadržaja iskaza opt. G. danog u Policijskoj postaji u S. i u Policijskoj postaji u V. K., evidentno je da je prvostupanjski sud odluku o kaznenopravnoj odgovornosti opt. M. T., koji je kaznena djela za koja se optužuje poricao od prvog ispitivanja nadalje, temeljio upravo na obrani opt. G. danoj u prethodnom postupku, pri čemu opt. T. nije imao mogućnost osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe postavljanjem pitanja suoptuženiku G. Ovdje treba naglasiti i da je opt. G., očitujući se o tome kakav stav zauzima prema optužbi, izjavio da se ne smatra krivim, a takvo je očitovanje, u povezanosti s korištenjem prava da ne iznosi obranu i ne odgovara na pitanja, u suštini protivno obrani koju je taj optuženik iznosio u dva navrata ispitivan u prethodnom postupku.

Također, utemeljeno opt. M. T. žalbom ukazuje na to da je iskaz, odnosno obrana opt. A. G. koju je iznio pred djelatnicima policije jedini dokaz na kojem se temelji osuđujuća presuda, jer ostali izvedeni dokazi (odnosno nesumnjivo krivotvoreni zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost i provedeno vještačenje Centra za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“) sami za sebe, bez spomenutih navoda obrane opt. A. G., nisu dovoljni za osudu za kaznena djela primanja mita iz čl. 347. st. 1. KZ/97 i krivotvorenja isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 za koja je opt. M. T. proglašen krivim, ali ni za kazneno djelo poticanja na krivotvorenje isprave iz čl. 312. st. 1. u vezi sa čl. 37. KZ/97 za koje je proglašen krivim opt. A. G.

Dakle, osuda opt. M. T. se u odlučujućoj mjeri temelji na obrani suoptuženika A. G., danoj u prethodnom postupku koji je na glavnoj raspravi nije potvrdio, ne omogućujući opt. M. T. da provjeri vjerodostojnost tog dokaza postavljanjem pitanja. Time je nesumnjivo, zbog povrede konfrontacijskog prava, na štetu opt. M. T. došlo do povrede prava na pravično suđenje, sadržanog u pravu obrane optuženika, pa je ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, na koju se on opravdano poziva. Ispitivanjem, pak, pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 479. ZKP/08, utvrđeno je da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist opt. M. T. od koristi i za opt. A.

I Kž-Us 1/14-6

G., a kako je to već gore izloženo, pa je, iako opt. A. G. nije podnio žalbu, postupljeno kao da takva žalba postoji.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i druge radi pravilnog i sveobuhvatnog utvrđivanja relevantnih činjenica (pa tako procijeniti i je li nužno ispitati kao svjedoka S. L. i eventualno druge djelatnike iste Carinarnice), a nakon toga će, uvažavajući argumentaciju ove drugostupanjske odluke, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08, na način da će iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama, iznijeti nesporne činjenice i jasno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloge uzima kao dokazane ili nedokazane, pri čemu će posebnu pažnju posvetiti ocjeni vjerodostojnosti proturječnih dokaza.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. srpnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.