I Kž-9/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-9/01-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Erike Kocijančić, mr. sc. Branka Zmajevića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 09. studenog 2000. br. K-34/98, u sjednici održanoj dana 18. rujna 2003. godine, u nazočnosti branitelja optuženika Dragana Pištala, odvjetnika iz Dubrovnika i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbi optuženika M. J. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe stranaka su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. J. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, pa je za isto, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 01. prosinca 1996. do 07. prosinca 1996. godine.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženik i državni odvjetnik. Optuženik se žali zbog "svih razloga predviđenih u čl. 366. ZKP" te predlaže, da se pobijana presuda preinači i on za terećeno kazneno djelo oslobodi od optužbe odnosno, da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže, da se pobijana presuda preinači i optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrekne kazna zatvora u duljem trajanju. Na žalbe nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu, a kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostao i Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika D. P., odvjetnik iz D., dok uredno izvješteni optuženik nije pristupio, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

Žalbe stranaka su bespredmetne.

U povodu podnesenih žalbi, po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj Vrhovni sud je, kao sud drugog stupnja našao, da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Izreka presude je proturječna danim razlozima u pogledu odlučne činjenice – umišljaja optuženika.

Naime, u izreci presude se navodi da je "… ispalio rafal iz automatske puške a u cilju da usmrti M. M.…", dok se u razlozima presude na više mjesta, između ostalog navodi "… optuženik je prilikom pucanja na opisani način znao da neki od ispaljenih hitaca može pogoditi oštećenika u neki vitalni organ tijela, iz čega proizlazi da je optuženik u trenutku pucanja i pristajao na tu mogućnost uslijed koje je moglo doći do usmrćenja oštećenika".

Prema tomu, iz iznijetog je razvidno, da se optuženiku u izreci presude inkriminira da je djelo počinio s izravnom namjerom, što znači svjesno i voljno ostvarenje djela, dok se u razlozima presude izvodi zaključak da je svijest optuženika o nastupanju posljedice – smrti oštećenika bila samo do razine mogućeg, a ne relativno sigurnog nastupanja dakle, da je postupao s neizravnom namjerom.

Oblik krivnje počinitelja kaznenog djela jedna je od odlučnih činjenica koja nesporno mora biti utvrđena i za koju moraju postojati valjani razlozi dakle, bez znatnog proturječja.

U konkretnom slučaju, čini se, da je činjenični zaključak suda iz obrazloženja pobijane presude, da je optuženik postupao s neizravnom namjerom na lišenje života oštećenika, ispravan, pa kada je prvostupanjski sud našao utvrđenim da optuženik nije postupao s izravnom namjerom, bio je ovlašten i trebao je u tom pravcu izmijeniti činjenični opis djela u izreci (tako da umjesto riječi "u cilju da usmrti oštećenika" navede "pristajući da ga liši života"). Kako tako nije postupljeno, ostvarena je takova proturječnost izreke i razloga presude da to predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti bitnu postupovnu povredu na koju mu je ukazano u ovom rješenju, utvrditi će pravi umišljaj optuženika i nakon toga donijeti novu odluku koja mora biti obrazložena u smislu čl. 359. st. 7. ZKP.

Iz izloženih razloga, trebalo je riješiti kao u izreci, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 18. rujna 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Josip Budinski, v. r.