Kž-41/2013-3 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Poslovni broj: 1 Kž-41/13-3

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, u ime Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ljilje Bebić kao predsjednice vijeća, te Aleksandre Holjevac i Gordane Paljevec kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. UB zbog kaznenog djela iz čl. 301. st. 1 Kaznenog zakona i dr.("NN" broj 110/97, 27/98, 50/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11-u nastavku KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj K-95/12 od 06. studenog 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 04. studenog 2013. godine,

p r e s u d i o j e

I Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti p r e i n a č u j e s e prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci na način da se utvrđuje da je opt. UB protupravnim radnjama za koje je po sudu prvog stupnja proglašen krivim pod toč. 1) izreke počinio kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1 Kaznenog zakona, pod toč. 2) izreke kazneno djelo prikrivanjem iz čl. 244. st. 1 Kaznenog zakona i pod toč. 3) izreke kazneno djelo krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 3 Kaznenog zakona.

II Uslijed gornje odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika p r e i n a č u j e s e prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. RB za počinjenje kaznenog djela pod toč.1) izreke prvostupanjske presude iz čl. 303. st. 1 Kaznenog zakona za koje je proglašen krivim uzima kao utvrđena po sudu prvog stupnja kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod toč. 2) izreke na temelju čl. 244. st. 1 Kaznenog zakona osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca i za kazneno djelo pod toč. 3) izreke na temelju čl. 278. st. 3 Kaznenog zakona se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te se na temelju čl. 51. st. 1 i 2 Kaznenog zakona osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju čl. 55. st. 1 i 2 Kaznenog zakona jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Na temelju čl. 55. st. 6 i 7 Kaznenog zakona ako se osuđenik u roku od 8 dana ne javi nadležnoj službi za probaciju ili ne da pristanak za rad za opće dobro to tijelo će dostaviti nalog za izvršenje kazne nadležnom sucu za izvršenje, a ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku sud će donijeti odluku o kojom određuje izvršenje kazne zatvora u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

III U ostalom dijelu žalba optuženika o d b i j a s e kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu opt. UB proglašen je krivim pod toč. 1) izreke za počinjenje kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 301. st. 1 KZ/97, pod toč.2) za počinjenje kaznenog djela prikrivanjem iz čl. 236. KZ/97 i pod toč. 3) izreke za počinjenje kaznenog djela krivotvorenjem isprava iz čl. 311. st. 2 KZ/97, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju čl. 301. st. 1 KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju čl. 236. KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a na temelju čl. 311. st. 2 KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te je na temelju čl. 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

Na temelju čl. 122. st. 1 u svezi s čl. 119. st. 2 toč. 6 Zakona o kaznenom postupku ("NN" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03-pročišćeni tekst i 115/06- u nastavku ZKP/97) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn s osnove putnog troška svjedoka i s osnova paušala iznos od 500,00 kn.

Pravodobnu žalbu uložio je optuženik po branitelju Mirku Mirkoviću, odvjetniku iz Požege, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen spis predmeta na dužno razgledanje.

Žalba je djelomično osnovana.

Prije svega se napominje da je dana 01. siječnja 2013.g. stupio na snagu novi Kazneni zakon ("NN" 125/11 i 144/12-u nastavku KZ/11) te je utvrđeno postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 301. st. 1 KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 303. st. 1 KZ/11, između kaznenog djela prikrivanjem iz čl. 236. KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 244. st. 1 KZ/11 te kaznenog djela krivotvorenjem isprava iz čl. 311. st. 2 KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 278. st. 3 KZ/11. Također, sud drugog stupnja je dužan, sukladno odredbi čl. 3. st. 2 KZ/11 cijeniti koji je Zakon blaži za optuženika slijedom čega je utvrdio da iako novi Zakon nije blaži po pitanju zapriječenih kazni, blaži je vezano za primjenu odredbi o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro (po starom Zakonu se jedan dan zatvora zamjenjuje jednim danom rada za opće dobro, a po novom se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro i moguće je izreći rad za opće dobro za kazne zatvora do 1 godine) slijedom čega je KZ/11 blaži i ima se primijeniti na optuženika slijedom čega je po službenoj dužnosti pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci kaznenih djela.

Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1 toč. 11 ZKP jer smatra da je izreka presude nerazumljiva u činjeničnom dijelu kao što je proturječna s izvedenim dokazima.

Suprotno istaknutom prigovoru žalitelja, izreka presude nije nerazumljiva jer činjenični opisi za svako pojedino kazneno djelo su jasni i razumljivi i iz istih proizlaze bitna obilježja terećenih kaznenih djela, a proturječnost između izreke i rezultata dokaznog postupka zakonom nije propisana kao bitna povreda već jedino proturječnost izreke s razlozima presude, a što ovdje takve proturječnosti nema. Stoga nije počinjena citirana bitna povreda ni neka druga na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 379. st. 1 toč. 1 ZKP/97.

U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prije svega smatra da sud nije ni pokušao pronaći osobu pod imenom IB na kojeg optuženik prebacuje kaznenu odgovornost, ni jedan svjedok ne tereti optuženika slijedom čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i ova presuda je ishitrena i preuranjena.

Suprotno istaknutim prigovorima žalitelja sud prvog stupnja je provedene dokaze brižljivo i kritički vrednovao kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti i sa obranom optuženika koja je pročitana te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela, a saslušanje svjedoka za kojeg optuženik nije dao elementarne podatke vezano za adresu je nepotrebno s obzirom na utvrđeno činjenično stanje jer čak i da se može svjedoka pronaći njegovim saslušanjem se ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje.

Tako je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da je pred Općinskim sudom u Vrbovcu pravomoćno okončan kazneni postupak koji se vodio pod brojem K-154/10 protiv DB, OB, KB i PB zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 217. st. 1 KZ/97 te su proglašeni krivim za otuđenje vozila Chery Tiggo a za koje se vozilo upravo u ovom postupku tereti optuženik da je isto spremio i na taj način pomogao počiniteljima kaznenog djela nakon počinjenja teške krađe. Da je doista optuženik pružio pomoć nakon počinjenja kaznenog djela proizlazi iz iskaza svjedoka GB koji je iskazao da ga je optuženik molio da se negdje spremi to vozilo, da je vozilo optuženik dovezao i spremio u garažu u Zabrđu i vrlo brzo ga izmjestio. Također, vezano za kazneno djelo pod toč. 2) izreke prvostupanjske presude, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je vezano za mini wash pred Općinskim sudom u Vrbovcu pravomoćno okončan kazneni postupak protiv TB pod brojem K-43/11 ( u odnosu na taj postupak se napominje da je protiv ovdje optuženog razdvojen kazneni postupak) i da je TB proglašen krivim da je preuzeo mini wash od UB, radi dalje preprodaje i ostvarivanja protupravne imovinske koristi, a predmetni mini wash je ukraden iz Carinarnice Zagreb. Jednako tako, a suprotno prigovoru žalitelja, nesporno je utvrđeno da su registarske tablice otuđene s osobnog vozila riječkih oznaka, da su stavljene na vozilo Cherry Tiggo, a koje je vozilo po izjavi svjedoka GB dovezao i potom izmjestio upravo optuženik u šumu Siščani gdje je vozilo i pronađeno po policiji. Slijedom navedenog, neosnovano žalitelj prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

No, osnovano žalitelj prigovara odluci o kazni jer, i po ocjeni suda drugog stupnja, podcijenjene su olakotne okolnosti slijedom čega su pojedinačne i jedinstvena kazna zavora prestrogo odmjerene.

Prije svega se napominje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne te je kao otegotno cijenio višestruku osuđivanost optuženika pa tako i činjenicu da je u 2012.g. osuđen za kazneno djelo teške krađe, a olakotno je cijenio da je optuženik otac troje djece, oženjen je, uz napomenu da se to što je zrelije dobi ne može uzeti kao otegotna okolnost. Cijeneći navedeno te imajući u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenih djela ovaj drugostupanjski sud je, uz prethodno preinačenje pobijane presude u pravnoj oznaci kaznenih djela, smatrao da je po vrsti i mjeri pojedinačna kazna zatvora za kazneno djelo pod toč. 1) izreke u trajanju od 6 mjeseci pravilno utvrđena, dok je u odnosu na kaznena djela pod toč. 2) i 3), a cijeneći sve gore navedeno, smatrao da je po mjeri sud prvog stupnja u odnosu na ta kaznena djela kazne zatvora prestrogo odmjerio. Stoga je u tom dijelu sud drugog stupnja preinačio pobijanu presudu i za kazneno djelo pod toč. 2) izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca, a za kazneno djelo pod toč. 3) kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te primjenom odredbi o stjecaju optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. Jednako tako, cijeneći sve utvrđene okolnosti kao i dob optuženika i težinu počinjenih djela ovaj sud drugog stupnja smatra da ima uvjeta da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro te će se i na taj način ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne tako i u pravcu generalne prevencije.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi čl. 390. st. 1 i čl. 387. ZKP/97.

U Velikoj Gorici, 04. studeni 2013. godine

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Goršeta

Ljilja Bebić