II Kž-564/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 564/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih D. K., D. Š., P. V., T. P., Ž. T. i A.

I. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Požegi od 05. rujna 2008. godine Kv-79/08 (K-11/08), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenog D. K., okrivljenog D. Š., okrivljenog P. V., okrivljenog T. P., okrivljenog Ž. T. i okrivljenog A. I. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Požegi, produljen je pritvor protiv okrivljenih D. K., D. Š., P. V., T. P., Ž. T. i A. I. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH i dr.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. K., po branitelju J. D., odvjetniku iz G., te predlaže ukidanje rješenja i vraćanje na ponovni postupak, podredno preinačenje rješenja tako da se ukine pritvor. Žalbu je podnio i okrivljeni D. Š., putem svog branitelja M. D., odvjetnika iz P., a iz sadržaja žalbe proizlazi prijedlog da se pritvor ukine. Također se žali okrivljeni P.

V., putem branitelja Ž. D., odvjetnika iz P., predlaže ukidanje pritvora. Okrivljeni T. P. je također podnio žalbu po svom branitelju B. B., odvjetniku iz V., sa žalbenim prijedlogom da se ukine pritvor. Žalbu je podnio i okrivljeni Ž. T., putem braniteljice G. G., odvjetnice iz Z., te predlaže da se ukine pobijano rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i okrivljenik pusti na slobodu. Okrivljeni A. I. se isto tako žali po branitelju D. M., odvjetniku iz P., a u žalbi predlaže ukidanje rješenje o određivanju pritvora.

Žalbe nisu osnovane.

II Kž 564/08-3

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da protiv okrivljenih D. K., D. Š., P. V., T. P., Ž. T. i A. I. razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Pri tome je sud u dovoljnoj mjeri konkretizirao okolnosti iz činjeničnog opisa za svakog optuženika, te je dao valjane razloge za svoj zaključak da bi se radilo o teškim okolnostima propisanim u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, okrivljenom D. K. se stavlja na teret počinjenje dva kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, a inkriminirano ponašanje se, pored ostaloga, (toč. 1. optužnice) sastojalo u tome što je kao faktički zapovjednik voda Vojne policije naredio protuzakonita zatvaranja civilnog stanovništva srpske nacionalnosti, koja su imala za posljedicu fizička i psihička zlostavljanja u vidu priključivanja na struju, odsijecanje ušiju, rezanja po prsima i soljenje rana, gaženje nogama i druga slična postupanja. Dalje, a pod toč. 2.a. optužnice, isti se tereti da u istom svojstvu propustio poduzeti mjere da se spriječe mučenja i psihička zlostavljanja zatočenih srpskih civila.

Okrivljeni D. Š. se tereti pod točkama 2a i 2b za istovrsno kazneno djelo počinjeno na način da je kao formalni, odnosno kao formalni i faktični zapovjednik istog voda, znajući za nezakonite postupke prema nezakonito zatočenim srpskim civilima, te da bi mogli biti mučeni i zlostavljani, propustio poduzeti mjere da se takva postupanja spriječe, pristajući na njihove posljedice.

Okrivljenom P. V. je inkriminirano isto kazneno djelo, a njemu je konkretno inkriminirano, pored ostalog, da je bio prisutan kada je okrivljeni T. P. oštećenog srpskog civila privezao sa žicom i spojio na struju; te da je zlostavljao zatočene civile tako što je šakama i palicom izudarao jednu oštećenicu, a drugu ispljuskao, a kad je jedna od njih pobjegla, a zatim bila pronađena i vraćena, zvjerski izudarao rukama i palicom po glavi i tijelu; te potom dvojici oštećenika zapovjedio da se međusobno udaraju, a kad su oni to odbili, sam se iživljavao na njima udarajući ih rukama i palicom.

Okrivljenom T. P. se stavlja na teret najveći broj konkretnih radnji: udaranja po tijelu oštećenika-srpskih civila metalnim šipkama i gumenim palicama; vezanja žicom oštećenika i puštanja struje, kao i zapovijedanje oštećenicima da jedan drugoga polijevaju hladnom vodom u mjesecu studenom.

Činjenični opis okrivljenom Ž. T. inkriminira udaranje oštećenika metalnim šipkama, gumenim palicama i drvenim batinama, te utovarivanje oštećnika na kamion i odvoženje u pravcu I., gdje im se gubi svaki trag.

Okrivljenom A. I. se inkriminira da je sudjelovao u istom ponašanju na način da je zatočene srpske civile udarao po tijelu metalnim šipkama, gumenim palicama, drvenim batinama; da je jednom oštećeniku nožem po prsima napravio križ te mu je u ranu stavljao sol; da je sudjelovao u utovarivanju oštećnika na kamion i odvoženje u pravcu I., gdje im se gubi svaki trag; da je četvorici oštećenika sjekao uši, a jednom od oštećenika naredio da pojede uho drugog oštećenika.

II Kž 564/08-3

Prema tome, opisana ponašanja svakoga od ovih okrivljenika imala su za posljedicu strahovite i nezamislive patnje, te smrti nekih od oštećenika, što, dakle, nadilazi uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva, već po svojoj naravi teška kaznena djela.

Iako se svakom od okrivljenika ne stavlja na teret ista kriminalna količina, kao što i njihov udio i način postupanja nije u jednako direktnoj vezi sa strašnim posljedicama, nedvojbeno je da su za svakog od njih ostvarene naročito teške okolnosti, kao pritvorski razlog propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku. Time je ujedno i odgovoreno na žalbene navode okrivljenog D. K. koji tvrdi da nije bio neposredni izvršitelj, pa da mu se ne mogu stavljati na teret posebno teške okolnosti djela. Stoga je neutemeljen i sličan žalbeni prigovor okrivljenog D. Š..

Gotovo svi okrivljenici osporavaju postojanje osnovane sumnje, a analiza optužnice kakva se nudi u žalbama primjerena je fazi glavne rasprave, te nije relevantna prilikom ocjene pravilnosti i zakonitosti rješenja o pritvoru.

Tako okrivljeni D. K. pobija postojanje osnovane sumnje i analizira dokaze u spisu. Okrivljeni D. Š. osporava da je optužni akt dovoljan kao temelj za osnovanu sumnju da je djelo počinjeno, te smatra da vijeće nije ocijenilo i verificiralo dokaz svjedokinje M. B., koja ga jedina tereti, pa dalje analizira njegovu stvarnu ulogu u inkriminiranom ponašanju. Okrivljeni P. V. ističe da rješenje o provođenju istrage ne može biti relevantno za ocjenu o postojanju osnovane sumnje, a da optužnica još nije postala pravomoćna. Okrivljeni T. P. također detaljno analizira dokaze u spisu.

Ovi žalbeni navodi su potpuno neprihvatljivi s obzirom da je u ovoj fazi postupka, kao pretpostavka za pritvor u smislu čl. 102. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, dovoljan relevantan stupanj osnovanosti sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom s podacima u spisu. Osim toga, prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u predmetu i pitanje krivnje optuženika, već je to moguće od strane ovog suda samo povodom eventualne žalbe na presudu. Okrivljenici će imati priliku na glavnoj raspravi.iznijeti sve ove navode kojima se bave postojanjem i dokaznom vrijednošću podataka u spisu, budući da ti navodi po svom sadržaju predstavljaju njihovu obranu. Osim toga, u međuvremenu je optužnica postala pravomoćna, i time je osnovanost sumnje dodatno potvrđena.

Okrivljeni P. V. dalje ističe da se netočno reproducira optužnica u dijelu kad se tvrdi da je okrivljenik sudjelovao u stanju bezakonja koje je rezultiralo i ubojstvima, ističe da je netočna tvrdnja da bi ovaj okrivljenik kao zapovjednik prvog odjela u prvom vodu znao što se tamo događa i da je sudjelovao u stanju bezakonja, pa se citira optužnica te navodi da mu nije stavljena na teret niti jedna radnja koja bi imala za posljedicu smrtni ishod, pa ponovno ističe da se njega pogrešno označava kao neposrednog izvršitelja djela koje je za posljedicu imalo smrtni ishod. I ovi se žalbeni navodi većim djelom se bave pitanjem osnovane sumnje, na što je već ovdje odgovoreno.

Ž. T. promašeno prigovara da u rješenju nisu konkretizirane okolnosti budući da su, prema mišljenju ovog suda, te okolnosti detaljno i dovoljno navedene u odnosu na svakog okrivljenika. Dalje, analizira dijelove rješenja vadeći pojedine konstatacije iz konteksta, te ističe da se okrivljenika tereti za najmanju kriminalnu količinu, odnosno za najblaže oblike

II Kž 564/08-3

ovog djela. Međutim svi ovi navodi nisu od utjecaja na zaključak ovog suda o zakonitosti i pravilnosti pobijanog rješenja.

Okrivljeni A. I. također neosnovano prigovara da nije konkretizirano u čemu se sastoje posebno teške okolnosti koje odstupaju od uobičajenog načina počinjenja ovog djela, te dalje navodi da postoji dvostruko vrednovanje inkriminirajućih okolnosti na štetu okrivljenika jer se jedna te ista okolnost jednom vrednuje kod postojanja općih uvjeta, a drugi puta kod utvrđenja „posebno teških okolnosti počinjenja djela“. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe ne postoji „dvostruko vrednovanje okolnosti“, već je prvo konstatirano postojanje osnovne sumnje kao opće pretpostavke za primjenu pritvorske mjere, a potom su navedene konkretne okolnosti relevantne za ovaj pritvorski osnov.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. rujna 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Damir Kos, v. r.