I Kž-542/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 542/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. V. M., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi osudjenika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 26. travnja 1991. K 23/89 (Kv 90/91), u sjednici održanoj 4. rujna 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba os. V. M. i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Varaždinu, temeljem čl. 401. st. 1. toč. 1. ZKP preinačena je u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Varaždinu od 15. svibnja 1990. br. K 23/89, kojom je osudjeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH te presuda Okružnog suda u Varaždinu od 29. ožujka 1990. Kž 55/90 kojom je preinačena u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Ludbregu od 19. prosinca 1989. K 129/89 kojom je V. M. osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog kriv. djela iz čl. 41. st. 1. KZH, čl. 198. st. 1. KZH, pa mu je primjenom čl. 48. KZ SFRJ izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne, i to od 1. rujna 1989. do 19. prosinca 1989., te od 11. do 14. ožujka 1989. godine.

Protiv te presude žalbu je podnio osudjenik zbog povrede zakona s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

I Kž 542/1991-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužitelj Hrvatske, u svom pismenom prijedlogu stavljenom temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj smatra da je povrijedjen zakon na njegovu štetu, zato što su pobijanom presudom ujedinjene dvije kazne iz ranijih presuda, a nisu uzete u obzir kazne koje su amnestirane.

Medjutim, po stanovištu ovog drugostepenog suda, pravilno je prvostepeni sud uzeo u obzir kod preinačavanja pravomoćnih presuda i bez ponavljanja kriv. postupka po čl. 401. st. 1. toč. 1. ZKP, one pojedinačne kazne koje su tim presudama izrečene, te primjenom čl. 48. st. 1. toč. 3. KZ SFRJ izrekao jedinstvenu kaznu zatvora zato što se, suglasno citiranom zakonskom propisu, ujediniti mogu kazne samo iz ranijih pravomoćnih presuda pod tamo odredjenim zakonskim uvjetima, a ne iz rješenja o amnestiji, kojom se, suglasno čl.

1. i 2. Zakona o amnestiji osudjenik samo djelomično oslobadja od izvršenja izrečenih kazni po pravomoćnim presudama.

Kako se u žalbi ne ističu drugi razlozi, niti se navode činjenice važne za odluku suda o kazni, ovaj drugostepeni sud u cijelosti prihvaća razloge pobijane presude, kojom je izrečena jedinstvena kazna zatvora u vremenskom trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

Slijedom izloženog, a na temelju čl. 384. ZKP, presudjeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. rujna 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r. Pavišić dr. Berislav, v.r.