Rev-641/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 641/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. H. iz V. G., protiv tuženih: 1) Dr. B. Ž. iz R., i 2) mldb. H. Ž., zast. po majci i zz dr. B. Ž., a ova po punomoćniku N. K., odvjetniku iz R., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i dr, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 27. rujna 1989. br. Gž-1515/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. veljače 1989. br. P-2060/87, u sjednici održanoj dana 12. travnja 1990,

p r e s u d i o j e :

1. Revizija se odbija kao neosnovana.

2. Odbija se zahtjev tuženih za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrdjena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 20.VI 1983. g. izmedju 1-tužene kao davatelja uzdržavanja i H. J. kao primaoca uzdržavanja.

2. Utvrdjuje se da je uknjižba prava vlasništva na 5/15 dijela zgrade - kuće br. ... na … sagradjene na katastarskoj čestici 2001/5 – od 121,7 čhv, upisane u z.k.ul. 830 k.o. T.-S. u korist 1-tužene na temelju spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju nevaljana.

3. Utvrdjuje se takodjer da je uknjižba prava vlasništva na 5/15 dijela kuća br. 27. na … sagradjena na kat. čestici 2001/5 na 121,7 čhv. upisane u z.k.ul.830, k.o. T.-S. izvršena u korist 2-tuženog na temelju darovnog ugovora od 4.XII 1984. g. sklopljenog izmedju 1-tužene kao darodavca i 2- tuženog kao daroprimca nevaljana.

4. Tuženi su dužni trpjeti, da se u zemljišnim knjigama izvrši uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, onakvog kako je bilo prije zemljišno knjižne provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.V 1983. g. i ugovora o darovanju od 4.XII 1984. godine s imena i vlasništva tuženih uz istodobni upis na ime i vlasništvo H. uz istodobni upis na ime i vlasništvo H. J. pod prijetnjom izvršenja.

5. Tuženi su dužni nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Tužitelju je naloženo da tuženima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 65 "konvertibilnih dinara" (650.000 "prijašnjih dinara" ).

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način,)da udovolji tužbenom zahtjevu i da mu se dosude parnični troškovi, odnosno da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tuženi su u odgovoru na reviziju osporili navode revidenta, te predložili da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu i da im se dosudi popisani trošak odgovora.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz razloga jer po ocjeni ovog revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), koju povredu ističe revident, i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revident neosnovano navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna izvedenim dokazima. To iz razloga jer je pobijana presuda razumljiva zato, jer su u njenom obrazloženju navedeni jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena i jer su ti razlozi u skladu s po prvostepenom sudu izvedenim dokazima.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova o neosnovanosti navedenog tužbenog zahtjeva jer da se u ovom slučaju nisu ispunile pretpostavke iz čl. 125. st. 3. Zakona o nasljedjivanju (dalje: ZN), koje su potrebne da bi pravno-valjano došlo do raskida predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, revident neosnovano ponavlja tvrdnju da su se u ovom slučaju ispunile pretpostavke za utvrdjenje da je došlo do raskida predmetnog ugovora. To iz razloga jer revident, kao brat i nasljednik primaoca uzdržavanja sada pok. J. H., traži da se utvrdi da je do raskida navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo zbog neizvršavanja ugovornih obveza od strane tužene pod 1), kao davaoca uzdržavanja, i jer iz utvrdjenja nižestepenih sudova proizlazi;

- da je navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju pravno valjan jer ispunjava sve potrebne pretpostavke iz čl. 122. ZN za njegovu pravnu valjanost,

- da je tužena pod 1) temeljem navedenog ugovora pravno valjano ishodila zemljišno-knjižni upis na predmetnoj nekretnini sa imena navedenog primaoca uzdržavanja na svoje ime, odnosno da je time postala njen vlasnik, pa da je zbog toga navedeno stečeno pravo vlasništva mogla pravno valjano prenijeti darovnim ugovorom na tuženu pod 2) i

- da je tužena pod 2) izvršavala svoje ugovorne obveze prema primaocu uzdržavanja.

Ostali navodi revidenta se ne reproduciraju i na njih se ne odgovara zato, jer dijelom ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje, a zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, ne može izjaviti revizija, i jer u ostalom dijelu nisu bili odlučni za rješavanje revizije.

Prema iznijetom proizlazi da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su revidenta odbili s navedenim tužbenim zahtjevom iz razloga koje su naveli u obrazloženju presuda.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao pod 1. izreke ove presude temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Tuženima nije dosudjen traženi trošak za odgovor na reviziju zato, jer po ocjeni ovoga suda navedeni odgovor nije bio potreban za rješavanje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je zbog toga odlučeno kao pod 2. izreke ove presude.

U Zagrebu, 12. travnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.