Gž Ovr-1451/2014-2 · Županijski sud u Splitu

Gžovr-1451/14

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBZ C. d.o.o. iz Z., zastupano po punomoćnicima iz O. d. L. i p. d.o.o., Z., protiv ovršenika M. B. iz S., OIB:…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-73/2014

od 23. travnja 2014. godine, dana 17. srpnja 2014. godine,

r i j e š i o j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr- 73/2014 od 23. travnja 2014. godine, te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na daljnji postupak.

II. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kn.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio dopuštenu i pravodobnu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08. 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12 i 25/13, dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom.

Žalba je osnovana.

Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu, za koji navodi da se temelji na ovršnoj ispravi i to rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovrv- 2710/02 od dana 16. svibnja 2002. godine, sukladno odredbi čl. 23. OZ-a.

Sud prvog stupnja odbio je navedeni prijedlog, obrazlažući da dostava rješenja o ovrsi broj Ovrv-2710/02 od dana 16. svibnja 2002. godine nije bila pravilna, te da stoga niti navedeno rješenje ne predstavlja ovršnu ispravu.

Odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a propisano je da u povodu žalbe iz stavka 1. istog članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5., te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ-a.

U točki 2. st. 1. čl. 50. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, no na taj žalbeni razlog, temeljem gore citiranih odredbi, sud prvog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti.

Sukladno odredbi čl. 23. točka 1. OZ-a, sud prvog stupnja određuje ovrhu na temelju ovršne sudske odluke, no iz postupka Ovrv-2710/02 proizlazi da je sud prvog stupnja nakon donošenja rješenja o ovsi postupao u toj pravnoj stvari, odnosno da je smatrao da je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno.

U takvoj konkretnoj situaciji sud prvog stupnja nije ovlašten, a budući je već postupano u predmetu broj Ovrv-2710/02, po službenoj dužnosti ispitivati pravilnost dostave rješenja o ovrsi broj Ovrv-2710/02 od 16. svibnja 2002. godine.

Slijedom navedenoga, kako je sud prvoga stupnja nepravilno odbio prijedlog za ovrhu kao neosnovan, valjalo je temeljem odredbi čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ- a riješiti kao u izreci pod točkom I.

Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a. ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima postupka.

Kako je ovrhovoditelj uspio u žalbenom postupku, to mu temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, valja priznati trošak u visini od 468,75 kn, dom mu ovaj sud nije priznao trošak pristojbe, budući ista nije zatražena određeno, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Splitu, dana 17. srpnja 2014. godine

SUDAC:

Svjetlana Vidović