Rev-220/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 220/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz R., i L. L. iz S. G., koje zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u R., protiv tuženice M. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava suvlasništva, trpljenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 239/12-2 od 17. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru borj P- 6/07 od 2. svibnja 2011., u sjednici održanoj 22. studenoga 2016.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška revizije.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo vlasništva u 4595/7478 dijela (tužitelj pod 1) u 2297/7478, a tužitelj pod 2) u 2298/7478 dijela) nekretnine označene kao kat. čest. 171/20 površine 7478 m2 upisane u zk. ul. 493 k.o. V., što im je tuženica M. V. dužna priznati te trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši prijenos i uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa njenog imena na ime tužitelja za 4595/7478 dijela (tužitelj pod 1) u 2297/7478 dijela, a tužitelj pod 2) u 2298/7478 dijela) uz istovremeni izbris toga prava sa imena tuženice, te su se tužitelji ovlašteni temeljem ove presude upisati kao suvlasnici na navedenoj nekretnini (tužitelj pod 1) u 2297/7478, a tužitelj pod 2) u 2298/7478 dijela) uz istovremeno brisanje toga prava u navedenim udjelima sa imena tuženice, sve po pravomoćnosti ove presude, te se tuženici nalaže da tužiteljima izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos i uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja (tužitelja pod 1) u 2297/7478 dijela, a tužitelj pod 2) u 2298/7478 dijela), u zemljišnim knjigama u navedenom suvlasničkom dijelu u roku od 15 dana jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženici naknade troškove postupka u iznosu od 24.600,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst - dalje: ZPP), podnijeli su tužitelji. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška revizije.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

U nižestupanjskim odlukama izraženo je shvaćanje da se u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu.

Tužitelji kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi pitanje

"Može li izvanknjižni (stvarni) vlasnik(tj. onaj tko tvrdi da je stekao pravo vlasništva) određenog (spornog) dijela nekretnine u parnici radi utvrđenja prava vlasništva u tužbenom zahtjevu tražiti da se njegovo pravo vlasništva utvrdi u određenom suvlasničkom dijelu (omjeru) koji se utvrđuje prema površini spornog dijela i površini cijele nekretnine (suvlasništvo u idealnom dijelu)?"

Obrazlažući važnost navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ukazuju na odluku ovog suda broj Gzz 1/07 od 7. veljače 2007. u kojoj da je izraženo shvaćanje da za stjecanje suvlasništva (dijela prava vlasništva) ne postoje posebni pravni osnovi (titulusi) različiti od onih na temelju kojih se stječe pravo vlasništva.

Ukazuju i na odluke ovog suda broj Rev-484/1999 od 20. ožujka 2002., Rev 485/1999-2 od 13. svibnja 2003., kao i na odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2146/11 od 7. rujna 2011., Gž-2612/08 od 22. prosinca 2010. i Gž-4666/05 od 17. rujna 2008.

Kako to i dopuštaju tužitelji u reviziji, odluke u predmetima ovog suda broj Gzz 1/07 od 7. veljače 2007., Rev-484/1999 i Rev 485/1999 nisu donesene u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije nepodudarno sa shvaćanjima izraženim u navedenim odlukama.

Shvaćanje izraženo u odlukama Županijskog suda u Rijeci na koje ukazuju tužitelji, nije podudarno onom izraženom u pobijanoj odluci, pa kako to osnovano ističu tužitelji o navedenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Međutim o tom pitanju ovaj sud zauzeo je shvaćanje u većem broju odluka (Rev- 2285/94 od 11. rujna 1996., Revx-995/13 od 29. siječnja 2014. i Revx-485/14 od 11. veljače 2015.), s kojim shvaćanjem je shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi podudarno.

Stoga je, budući da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. studenoga 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.