I Kž-1009/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1009/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Zmajević Branka, mr. Frančula Rudolfa i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. N.M. zbog krivičnog djela iz čl. 223. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 21. listopada 1993. godine br. K 42/93, u sjednici održanoj 29. prosinca 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske C.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. N.M. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Rijeci oglasio je krivim opt. N.M. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. i 3. KZRH, pa ga je temeljem čl. 229. st. 3. KZRH primjenom čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, a zapravo i čl. 38. t. 2. OKZRH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 61. OKZRH optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude žali se optuženik, a iz sadržaja žalbe razabire se da se žali zbog odluke o kazni, te predlaže da ga se blaže osudi ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Prije razmatranja žalbenih navoda ovaj je sud po službenoj dužnosti, temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, ispitao presudu suda prvog stupnja je li počinjena neka od bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. - 11. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon, te utvrdio da navedene postupovne povrede nisu čni zakon povrijeđen na optuženikovu štetu.

počinjene, a niti je krivi

Kod odmjeravanja kazne optuženiku je sud prvog stupnja temeljem čl. 37. OKZRH uzeo u obzir više olakotnih okolnosti (neosuđivanost, mladost, kajanje, ponovno zaposlenje kao i činjenicu da je sav prisvojeni novac vratio uključivši i kamate), pa je te okolnosti, a pogotovo uslijed nedostatka otegotnih, osnovano uzeo kao osobito olakotne (toč. 2. čl. 38. OKZRH) i optuženiku primjenom propisa o ublažavanju odmjerio najmanju moguću mjeru kazne (ispod propisanog minimuma za krivično djelo iz čl. 223. st. 3. KZRH od tri godine zatvora) tj. jednu godinu zatvora. Doista, nema nikakove zakonske mogućnosti da se optuženiku odmjerava još kraća kazna zatvora ili izriče neka druga (blaža) krivična sankcija.

Treba ipak napomenuti da je optuženik oglašen krivim za teško krivično djelo, da je prisvojeni novac utrošio na kocku, tj. provod, pa zato i odmjerena kazna odgovara težini počinjenog

djela

i

stupnju krivične odgovornosti optuženika, a može se očekivati da će postići i svrhu kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH, a posebno se to odnosi na optuženika, tj. treba se nadati da on neće nakon izdržane kazne ponovno vršiti ovakva ili slična krivična djela.

Iz navedenih razloga, temeljem čl. 374. ZKP, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)