I Kž-381/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 381/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i opt. K. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 1. travnja 2005. godine br. K-37/04, u sjednici održanoj 2. lipnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

I Prihvaća žalba državnog odvjetnika, te se djelomično preinačuje prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa neće izdvojiti zapisnik o ispitivanju opt. M. B. od 25. veljače 2004. godine (list 65 do 66 spisa).

II Odbija se žalba opt. K. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, iz spisa je, pod točkom I izreke, izdvojen zapisnik o ispitivanju opt. M. B. od 25. veljače 2004. godine (list 65 do 66 spisa), kao nezakonit dokaz, te je, pod točkom II izreke, odbijen je prijedlog za izdvajanje iz spisa zapisnika o ispitivanju opt. Z. K. od 14. ožujka 2003. godine.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik u odnosu na odluku pod toč. I izreke pobijanog rješenja, s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa ne izdvoji spomenuti dokaz.

Protiv istog rješenja žali se opt. K. F. po branitelju K. D., odvjetniku iz R., u odnosu na točku II izreke pobijanog rješenja, s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i pobijano rješenje u tom dijelu preinači na način da se iz spisa izdvoji spomenuti dokaz, odnosno da se pobijano rješenje u tome dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

I Kž 381/05-3

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada ukazuje na to da je kazneno djelo koje se opt. M. B. stavlja na teret počinjeno tijekom mjeseca studenog i prosinca 2002. godine, dakle nakon 30. prosinca 2000. godine, kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/2000), a čijom je odredbom u čl. 25. izmijenjena odredba čl. 173. st. 2. KZ na način da je za to kazneno djelo predviđena gornja granica kazne zatvora u trajanju od dvanaest godina, pa je, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. KZ, nužno u konkretnom slučaju primijeniti izmijenjenu odredbu kao zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno. Primjena izmijenjene odredbe nužna je i zbog odredbe čl. 3. st. 2. KZ, s obzirom da je ta odredba ujedno i blaža za okrivljenika jer je ranija odredba predviđala mogućnost izricanja kazne dugotrajnog zatvora.

Prema tome, bez obzira je li se u rješenju o provođenju istrage pozvalo na čl. 25. ZID KZ ili nije, s obzirom na izneseno, obvezatna je primjena odredbe čl. 173. st. 2. KZ koja je na snazi u vrijeme izvršenja djela, a pošto, imajući u vidu odredbu čl. 65. st. 1. ZKP, okrivljenik u konkretnom slučaju nije morao imati branitelja već pri prvom ispitivanju, odnosno, obrana nije bila obavezna, ne postoji povreda zakona koja bi zapisnik o njegovom ispitivanju od 25. veljače 2004. godine u istrazi činila nezakonitim dokazom, zbog čega je odlučeno da se on neće izdvojiti iz spisa.

Žalba okr. K. F. nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra, evidentno je kako je opt. Z. K. redovito dnevno, uz liječničku kontrolu, dobivao terapiju sintetske opojne droge heptanon kao lijeka koji mu je omogućavao „funkcioniranje kao normalne osobe“ odnosno izbjegavanje tzv. apstinencijske krize, a koja bi inače nastupila zbog nekonzumiranja opojne droge heroin o kojoj je ovisnik. Prema spomenutom nalazu i mišljenju, osoba pod heptanonskom terapijom ima voljnu i nagonsku komponentu adekvatnu zdravoj osobi, bez utjecaja na sjećanje i poimanje stvarnosti, za razliku od osobe koja se nalazi u apstinencijskoj krizi.

Stoga je ispravan i u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, zaključak suda prvog stupnja da okolnost što je okrivljenik na dan davanja iskaza pred redarstvenim vlastima u liječničkoj ordinaciji primio dnevnu terapiju lijeka heptanon nije bitno utjecala na kvalitetu niti na sadržaj njegovog iskaza, te da je u cijelosti mogao shvatiti radnju ispitivanja i sporazumjeti se s braniteljem. Pri tome nije od značaja što su okrivljenika na navedenu terapiju k liječniku odveli djelatnici policije niti se takav postupak redarstvenih vlasti može smatrati primjenom medicinske intervencije ili davanjem takvih sredstava kojima se utječe na okrivljenikovu volju pri davanju iskaza iz čl. 265. st. 4. ZKP, a što tvrdi žalitelj. Zbog toga, a budući da je obrana dana u prisutnosti branitelja, nikakove dvojbe nema da se radi o zakonitom dokazu, a da li je i u kojoj mjeri stanje okrivljenika utjecalo na vjerodostojnost njegovog kazivanja, ocijeniti će sud prvog stupnja u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza u kaznenom postupku.

Također ne stoji niti navod iznesen u žalbi okr. K. F. o nenazočnosti branitelja prilikom cjelokupnog davanja iskaza okr. Z. K. pred redarstvenim vlastima, s obzirom da je iz samog zapisnika o njegovom ispitivanju od 14. ožujka 2003. godine, a posebice iz dijela koji

I Kž 381/05-3

govori o vremenu obavijesti branitelju, vremenu početka davanja iskaza u prisutnosti branitelja, o konstataciji da je zapisnik pročitan i da na njega nisu stavljene primjedbe i konačno da je uredno potpisan od okrivljenika i branitelja, vidljivo da je davanje iskaza okrivljenika proteklo u skladu s odredbom čl. 225. ZKP.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.