Gzp-445/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 445/07-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice Lj. S. iz S., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 4. srpnja 2007., dana 30. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici Lj. S. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 4. srpnja 2007. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, vođenog kod Općinskog suda u Sisku pod posl. br. P-917/05 (prije pod poslovnim brojem P- 909/98), a koji se nalazi u žalbenom stadiju postupka kod Županijskog suda u Sisku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi iz čl. 27. st. 2. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Sisku posl. br. P-909/98 i očitovanja Županijskog suda u Sisku od 2. studenoga 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- da je predlagateljica kao tužiteljica 21. kolovoza 1998. podnijela tužbu kod Općinskog suda u Sisku protiv tuženika Grada S., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo;

- da je na ročištu održanom 3. veljače 1999. tuženik dao odgovor na tužbu, a sud je tužiteljici naložio dostavu povijesnog zemljišnoknjižnog izvadka kao dokaza da se radi o nacionaliziranoj nekretnini, po čemu je tužiteljica postupila i uz podnesak od 10. veljače 1999. dostavila tražene dokaze;

- da je sud održao ročišta 15. ožujka 1999. i 4. svibnja 1999., a na ročištu održanom 15. lipnja 1999. je zaključio glavnu raspravu te je presudom poslovni broj P-909/98-13 od 22. lipnja 1999. odbijen tužbeni zahtjev;

- da je protiv navedene presude tužiteljica podnijela žalbu 8. ožujka 2000;

- da je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-386/2000-3 od 6. studenoga 2000. ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

- da je sud održao ročište 17. travnja 2001. na kojem je tužiteljica predala u spis podnesak od 3. travnja 2001. kojim je promijenila činjenične navode tužbe na način da je navela u tekstu ugovora o prodaji stana da je to jedini stan koji kupuje pod uvjetima tog ugovora, te preinačila tužbeni zahtjev na način da je kao cijenu stana navela cijenu izraženu u izračunu (koji je priložila uz podnesak) kao ostatak duga, nakon uplate prvog obroka, a što je bilo protivno priloženom izračunu, dok je sud udovoljio prijedlogu tuženika i odredio mu rok od petnaest dana za očitovanje na taj podnesak tužiteljice, po čemu je tuženik postupio i očitovao se u podnesku od 10. svibnja 2001;

- da je na ročištu održanom 23. svibnja 2001. tuženik predložio da sud obavijesti o parnici prijašnjeg vlasnika, Prvostolnog kaptola zagrebačkog, zbog čega je sud dopisom od 8. lipnja 2001. pozvao punomoćnicu predloženog umješača radi očitovanja;

- da je na ročištu održanom 8. studenog 2001. sud zaprimio izjavu umješača Prvostolnog kaptola zagrebačkog o stupanju u parnicu, dok je tuženik predao podnesak u kojem je istaknuo pravo prvokupa prijašnjeg vlasnika, a tužiteljica se protivila predloženom miješanju na strani tuženika koje protivljenje je iznijela i u podnesku zaprimljenom u spis 2. siječnja 2002;

- da je raspravnim rješenjem od 18. ožujka 2002. sud prihvatio stupanje umješača u parnicu na strani tuženika;

- da je na ročištu održanom 11. lipnja 2002. sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, a umješač je izjavio da se pridružuje odgovoru na tužbu i očitovanjima tuženika, nakon čega je sud tuženiku naložio da dostavi podatke o podnesenim zahtjevima za otkup predmetnog stana od strane tužiteljice, po čemu je tuženik postupio i uz podnesak od 25. srpnja 2002. dostavio primjerke traženih zahtjeva;

- da je na ročištu održanom 2. prosinca 2002. sud odredio rok od trideset dana umješaču za dostavu zahtjeva za povrat nekretnina podnesenog upravnom tijelu, a na ročištu od 17. travnja 2003. sud je udovoljio prijedlogu umješača i ponovno mu odredio rok od 30 dana za dostavu dokumentacije;

- da je sud na ročištu održanom 8. srpnja 2002. udovoljio prijedlogu tužiteljice i odredio joj rok od trideset dana za uređenje tužbenog zahtjeva, a s obzirom da umješač nije dostavio traženu dokumentaciju sud je istu zatražio po službenoj dužnosti dopisom od 9. srpnja 2003. upućenog Uredu državne uprave S.-M. županije, po kojem traženju je navedeno upravno tijelo postupilo;

- da je 14. srpnja 2003. tužiteljica dostavila u spis podnesak kojim je preinačila tužbeni zahtjev na način da je navela cijenu stana u kn i u EUR, ali ponovo protivno izračunu cijene stana dostavljenu od strane tuženika, kao i podnesku same tužiteljice od 23. svibnja 2001. godine, kojim je uskladila cijenu stana (u odnosu na kn) s izračunom tuženika (list 88 -90, u vezi s listom 64. spisa);

- da je sud na ročištu održanom 15. rujna 2003. zaključio glavnu raspravu a presudom od 17. rujna 2003. poslovni broj: P-15/01 je usvojen tužbeni zahtjev;

- da je 9. siječnja 2004. protiv navedene presude žalbu podnio umješač, a tuženik je podnio žalbu 26. siječnja 2004., dok je 9. veljače 2004. tužiteljica podnijela odgovor na žalbu tuženika;

- da je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-602/04 od 17. ožujka 2005. ukinuta presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-15/01 od 17. rujna 2003. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

- da je na ročištu održanom 1. lipnja 2005. sud naložio tuženiku da dostavi izračun cijene stana, po čemu je tuženik postupio i uz podnesak od 14. srpnja 2005. dostavio traženi izračun;

- da je u podnesku od 7. rujna 2005. tužiteljica tužbeni zahtjev samo djelomično uskladila sa dostavljenim izračunom cijene stana od strane tuženika, ali djelomično je bio protivan izračunu cijene stana;

- da je na ročištu održanom 14. rujna 2005. sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je tek tada izjavila da je nakon podnošenja prvog zahtjeva za kupnju stana od 3. srpnja 1996. podnijela i drugi zahtjev 12. veljače 1997., a tuženik se tek u podnesku od 29. listopada 2005. očitovao o postojanju drugog zahtjeva za kupnju stana kojeg je priložio uz taj podnesak;

- da je na ročištu održanom 5. prosinca 2005. sud zaključio glavnu raspravu, a na ročištu održanom 16. prosinca 2005. donio i objavio presudu poslovni broj P-917/05 kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan;

- da je 24. veljače 2006. protiv navedene presude žalbu podnijela tužiteljica, dok je 23. ožujka 2003. protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi umješač podnio žalbu odnosno prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka umješaču;

- da je Županijski sud u Sisku uz dopis od 22. ožujka 2007. vratio predmet prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske odluke o troškovima postupka umješača;

- da je dopunskom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-917/05 od 2. srpnja 2007. naloženo tužiteljici da umješaču nadoknadi parnični trošak;

- da je protiv navedene dopunske presude tužiteljica podnijela žalbu 13. srpnja 2007. uz koju je dostavila punomoć kojom je za zastupanje opunomoćila odvjetnika Z. K.;

- da je presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj P-917/05 od 4. listopada 2007. potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar i dopunska presuda, a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi, te je predmet otpremljen prvostupanjskom sudu 29. listopada 2007;

- da je navedenu drugostupanjsku presudu predlagateljica kao tužiteljica zaprimila putem punomoćnika Z. K. 15. studenoga 2007.

Pravno relevantno razdoblje za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice.

S obzirom da je u konkretnom slučaju, a prije donošenja ove odluke, presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1939/07od 4. listopada 2007. potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-917/05 od 16. prosinca 2005., pravno relevantno razdoblje za ocjenu o osnovanosti predmetnog zahtjeva je razdoblje od dana podnošenja tužbe 21. srpnja 1998. do 15. studenoga 2007. kada je predlagateljica kao tužiteljica zaprimila drugostupanjsku presudu kojom je pravomoćno okončan predmetni parnični postupak, a što ukupno iznosi 9 (devet) godina, 3 (tri) mjeseca i 24 (dvadesetčetiri) dana.

Prema ocjeni ovoga suda nadležni sudovi u pravno relevantnom razdoblju postupak nisu vodili ažurno, učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe iz čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), jer je prije donošenja odluka o prijedlozima stranaka Općinski sud imao dulje razdoblje potpune neaktivnosti (npr. sudu je trebalo gotovo deset mjeseci da donese odluku o stupanju umješača u parnicu). Zatim, sama činjenica da je u konkretnom parničnom postupku drugostupanjski sud tri puta odlučivao o podnesenim žalbama (rješenjima Županijskog suda u Sisku od 6. studenoga 2000. i od 17. ožujka 2005. je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje), kao i okolnost da je presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1939/07 od 4. listopada 2007. pravomoćno okončan parnični postupak, ne može opravdati njegovu duljinu.

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje konkretnog sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Međutim, duljini postupka je u izvjesnoj mjeri doprinijela i predlagateljica kao tužiteljica mijenjanjem činjeničnih navoda tužbe, preinačenjima tužbenog zahtjeva suprotno priloženim izračunima cijene stana, traženjima dodatnih rokova za dostavu očitovanja itd. Prema ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nije riječ o složenom postupku, koja bi okolnost eventualno mogla opravdati duljinu postupka.

Imajući stoga na umu ukupno trajanje postupka i postupanje sudova, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom iz čl. 28. st. 1. i 2. ZS, te da je zato zahtjev predlagateljice osnovan.

Visinu naknade je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe iz čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. siječnja 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.