II Rev-51/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 51/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. Z., koga zastupa O. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženika P. d.o.o. Z., kojeg zastupa D. J., odvjetnik iz Z., radi 207.632,94 DEM, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 28. ožujka 1996. godine, broj Pž-2869/95-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. svibnja 1995. godine, broj P-35/95-14, na sjednici održanoj dana 15. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 28. ožujka 1996. godine, broj Pž-2869/95-2, potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. svibnja 1995. godine, broj P-35/95-14, kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 207.632,94 DEM u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju NBH na dan isplate, zajedno sa kamatama na tu svotu, koje Z.b. priznaje na devizne štedne ulogu u DEM po viđenju kroz vrijeme od 10. siječnja 1995. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 76.549,00 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji tuženi navodi da se, kako prvostupanjska tako i drugostupanjska presuda ne mogu ispitati zbog nedostataka kod tih presuda. Kod prvostupanjskog suda ostvarena je bitna povreda zbog toga što taj sud nije prihvatio tuženikov prigovor nalazu i mišljenju vještaka, a vještak nije utvrdio stanje na licu mjesta, radi utvrđenja nedostataka u izvršenim radovima obrazlažući to time da tuženik nije tražio utvrđivanje kakvoće izvršenih radova. Drugostupanjski sud je opet ostvario bitnu povredu odredbe ZPP zbog toga što se nije ostvrno na tuženikove prigovore iznijete u žalbi. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da presude nižestupanjskih sudova preinači na način da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena također u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZPP) radi očitovanja, nije se očitovao na sadržaj revizije.

II Rev 51/1997-2

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj je sud utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju bitne povrede odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije ostvarenja niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne na način na koji upućuje revident u reviziji. Nije u pravu revident kada ističe da sud nije prihvatio njegov prigovor nalazu i mišljenju vještaka za građevinarstvo, jer taj nalaz i mišljenje nije dan prema stanju na licu mjesta. Odgovarajući na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje na zapisnik od 19. svibnja 1995. godine (list 55 str. 2) vještak navodi da je poslao poziv strankama da dostave isprave koje se odnose na predmet prijepora. Tuženik nije dostavio ništa, odnosno tuženik se nije javio. Vještak je izvršio uvid u isprave, koje je predočio tužitelj, bio je na licu mjesta, pregledao građevinu i uvjerio se da su radovi "kvalitetno" obavljeni, te utvrdio da nije bilo nikakvih primjedbi na nedostatke. Prema tome, dokaz vještačenjem po vještaku za građevinarstvo nije bio obavljen bez ispitivanja stanja na licu mjesta.

Presude nižestupanjskih sudova nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor broj 113-500/94 o izvođenju radova na objeku JSP PU K. - M.E.. Također je utvrđeno da je tužitelj izvršio radove za koje traži naknadu, te da među tim radovima ima veliki dio radova koji nisu izrjekom bili predmet ugovora, nego iz građevnih knjiga odnosno građevinskog dnevnika preoizlaze kao radovi koji su bili potrebni i od strane naručitelja - tuženika odobreni. Zbog toga tužitelj ima pravo tražiti naknadu za te radova unatoč toga što u svezi s njima nije postupljeno u smislu čl. 6. toč. 5. odnosno unatoč toga što u odnosu na te radove nije sklopljen poseban dodatak ugovoru. Utvrđeno je nadalje, kako to proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja, da su radovi obavljani kroz vrijeme od 20. lipnja 1994. do 24. rujna 1994. godine. Tuženik tek u svom podnesku od 5. travnja 1995. godine (list 48) navodi da su se prilikom preuzimanja radova od drugog izvođača uočile skrivene mane u obliku "gnjezda" u betonskim zidovima, te da su također loše izvedeni podložni betoni, koji prethode horizontalnoj izolaciji. Tuženik se nije odazivao tužitelju na poziv da sastave zajedničko povjerenstvo za primopredaju radova i utvrđenje novčanih obveza, kako to proizlazi iz tužiteljevog dopisa tuženiku od 8. prosinca 1994. godine (list 33). Tuženik, prema tome, nije postupio u smislu čl. 614. st. 1. u svezi sa čl. 641. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOO), tj. nije pregledao izvršeno djelo i bez odgađanja obavijestio tužitelja izvođača radova. To valja primjetiti s obzirom na tuženikovu primjedbu o nedostatcima obavljenih radova po tužitelju. Valja reći i to da tuženik prigovor kakvoće radova odnosno svoje navode da postoje nedostaci u obavljenim radovima nije uopće obrazložio, odnosno određenije opisao nedostatke i način na koji su oni izraženi. Na neosnovanost tog njegovog prigovora upućuje i ponašanje tuženoga, koji se nije odazvao vještaku za građevinarstvo iako je nema dvojbe znao da je vještaku zadaća utvrditi da li su ugovoreni radovi izvršeni, da li su izvršeni prema pravilima struke i kolika bi bila naknada za te radove sukladno ugovoru sklopljenom između stranaka.

Budući da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj izvršio ugovorene radove za koje je ugovorena odnosno utvrđena naknada, tuženik je dužan u smislu čl. 623. ZOO tu naknadu, kao naručitelj radova, platiti. Dakle, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 15. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.