Psz-208/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 208/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvtske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog P.D. iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje RH, Zagreb od 11. listopada 1991. broj S-3918/91, radi prekršaja iz članka 226. st. 1. toč. 36. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 1992,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenog P.D. iz Z. i potvrdjeno rješenje suca za prekršaje Grada Zagreba od 26. lipnja 1991. godine br. S-1-13255/91, kojim je kažnjeni oglašen krivim zbog prekršaja iz članka 226. stavak 1. točka 36. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama koji je preuzet na temelju članka 1. stavak 1. točka 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOSPC) pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000 HRD.

Uz kaznu primijenjena je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od tri mjeseca.

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu u kojem navodi da je konzumirao alkohol u umjerenim količinama no da to ne znači da je bio pod utjecajem alkohola, da je odbio podvrgnuti se ispitivanju alkohola alkotestom jer mu je bilo neugodno pred društvom koje se s kažnjenim nalazilo u motornom vozilu. Kažnjeni tvrdi da nije bio upozoren na posljedice odbijanja ispitivanja alkoholiziranosti te da do sada nije dolazio u takvu situaciju. Tvrdi nadalje kažnjeni da su mu - 2 -

Psz 208/91

policajci oduzeli vozačku dozvolu no da ga policajski nisu upozorili da ne smije upravljati motornim vozilom, pa da je vozilom napustio mjesto dogadjaja bez da su ga policajski spriječili u tome pa zaključuje da nije bio pod utjecajem alkohola. Kažnjeni je naveo da je vozač "B" kategorije već više od 15 godina i da je ovo prvi puta kako mu je policajac ponudio ispitivanje pomoću alkotesta.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je ovom sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka kao i zahtjev za sudsku zaštitu ovaj sud je ocijenio da ne postoji ni jedan od razloga za sudsku zaštitu iz članka 135. Zakona o prekršajima ("Narodne novine" br. 2/75, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 30/90, 41/90 i 59/90 - dalje ZP) ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti kažnjenog za učinjeni prekršaj niti u pogledu izrečene novčane kazne.

U provedenom prekršajnom postupku, a i u zahtjevu za sudsku zaštitu, kažnjeni nije osporovao da je konzumirao alkohol te da je odbio podvrgnuti se ispitivanju alkoholiziranosti alkotestom. Prema odredbi članka 226. stavak 1. točka 36. ZOSPC prekršaj čini vozač koji odbije podvrgnuti se ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata radi provjere ima li alkohola u organizmu. U ovoj pravnoj stvari postojanje djela prekršaja iz primijenjenog propisa proizlazi iz priznanja samog kažnjenog. Pri tom na navode zahtjeva valja odgovoriti da je službena osoba ovlaštena podvrći ispitivanju pomoću alkoskopa vozača bez obzira na to da li je svojim načinom vožnje dao povoda za to ispitivanje, pa je vozač dužan podvrgnuti se takvom ispitivanju i kad se radi o kontroli koja ima značaj prevencije.

Na postojanje bića prekršaja iz primijenjenog propisa nije od odlučne važnosti da li je službena osoba upozorila kažnjenog da odbijanje podvrgnuti se kontroli alkoholiziranosti predstavlja prekršaj.

Uvidom u spise prekršajnog postupka sud je ocijenio da u tom postupku nisu učinjene bitne povrede pravila postupka.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona i Republičko vijeće za prekršaje je ocijenilo, uzimajući pri tome u obzir sve odlučne okolnosti, da nije prestroga.

Kako je jedino Republičko vijeće za prekršaje ovlašteno da povodom izjavljene žalbe cijeni primjerenost izrečene kazne, ovaj sud nije imao osnove da izrečenu kaznu ocijeni nezakonitom.

Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izrečena je kažnjenom temeljem članka 226. stavak 2.ZOSPC kao obligatorna i u najmanjem zakonskom trajanju.

Na osnovi navedenog ovaj sud je ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijedjen zakon na štetu kažnjenog, pa je temeljem članka 136. i 137.ZP u vezi s odredbom članka 42. stavak 2.Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju članka 1.Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 11. svibnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v.r.

Boris Guttmann, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. P.D., Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje, Zagreb, sa spisom