Rev-2647/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2647/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz Z., koga zastupa I. L., odvjetnik iz Š., protiv tuženika Š. i T. Š. oboje iz Š., koje zastupaju B. i B. B., odvjetnici iz Š., radi priznanja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 12. rujna 1989. br. Gž- 626/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 12. svibnja 1989. br. P-515/89, u sjednici održanoj dana 19. ožujka 1991.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom prvostepenog suda odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on vlasnik sporne zemljišne parcele u dijelu od 2295/4591 dijela, da su tuženici to dužni priznati, a on da je ovlašten ishoditi upis svoga prava u zemljišnim knjigama. Tužitelj je obvezan naknaditi tuženicima parnični trošak.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici su odgovorili na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio da ga sud utvrdi vlasnikom prije spomenutih nekretnina u navedenom idealnom dijelu tvrdeći da je taj dio spomenutih nekretnina naslijedio od rođakinje stranaka sada pokojne D. B..

Nije sporno da je tužitelj 27. veljače 1981. godine s tuženikom Š. Š. u svoje ime, te u ime pravnih slijednika svoga brata S. Š. zaključio nagodbu kojom su stranke podijelile zajednicu svih dotada suvlasničkih nekretnina, a kojom nagodbom su tužitelju pripale određene nekretnine pobliže navedene u toj nagodbi, među kojima nije i sporna.

Na temelju toga prvostepeni sud je zaključio da sporne nekretnine spomenutom nagodbom nisu pripale tužitelju već tuženicima.

Takvo utvrđenje kao valjano prihvatio je drugostepeni sud.

Tužitelj u reviziji prigovara spomenutom utvrđenju nižestepenih sudova, čime dakle prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a zbog toga razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Kako dakle tužitelj nije u dosadašnjem postupku uspio dokazati svoje pravo vlasništva na spomenutom idealnom dijelu spornih nekretnina nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su njegov zahtjev ocijenili neosnovanim.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 19. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.