Rev-515/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 515/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. D., R., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u R., protiv tuženika M. G. iz R., kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1524/03 od 21. studenog 2005. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju poslovni broj P-374/00 od 28. lipnja 2002. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj dana 3. srpnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, te se nalaže tuženiku G. M., da tužitelju D. G. isplati iznos od 90.000 DEM u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Riječke banke d.d. Rijeka važećem na dan isplate, sa pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 30.000 DEM teče od dana 03. rujna 1998. g. do isplate, a na iznos od 60.000 DEM od dana 09. rujna 1998.g. do isplate, sve po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge po viđenju, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 66.844,00 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano revident smatra da bi u drugostupanjskoj presudi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu po odredbi čl. 284. st. 5. u svezi sa odredbom čl. 197. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), time što bi obrazloženje bilo "šturo" i što bi drugostupanjski sud "tek površno i parcijalno razmatrao žalbene razloge". Suprotno revidentovim navodima obrazloženje drugostupanjske presude sadrži razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, ocjenu svih spornih pitanja i žalbenih navoda od odlučnog značaja.

Također, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za vraćanje deviznog novčanog iznosa koji je tužitelj dao tuženiku na temelju ugovora o zajmu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između stranaka sklopljen 2. 9. 1998.g. ugovor o zajmu na temelju kojeg je tužitelj kao zajmodavac dao tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 90.000 DEM,

- da tuženik nije vratio tužitelju navedeni iznos.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je predmetni ugovor o zajmu ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), pa primjenom odredbe čl. 104. ZOO ocjenjuje osnovanim zahtjev za vraćanje iznosa datog na temelju takvog ugovora.

Revidentovi opširni navodi gotovo se u cijelosti sastoje od iznošenja vlastite interpretacije provedenih dokaza, navođenja vlastitih činjeničnih zaključaka i prigovora revidenta utvrđenom činjeničnom stanju u postupku pred nižestupanjskim sudovima – posebno u odnosu na tvrdnju tuženika da je vratio tužitelju utuženi iznos. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Ocjenjujući po službenoj dužnosti pravilnost primjene materijalnog prava treba reći da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju riječ o ništavom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, jer zajam strane valute nije dopušten pravni posao. Prema odredbi čl. 104. ZOO, kojim su propisane posljedice ništavnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na osnovi takvog ugovora.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbeno zahtjeva za vraćanje utuženog novčanog iznosa pravilno primijenili materijalno pravo, pa nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. srpnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.