Rev-1828/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1828/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. i M. K., oboje iz Z., koje zastupa I. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu, od 21. siječnja 1997. godine, br. Gž-9973/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-9369/94 od 20. travnja 1995. godine, u sjednici održanoj dana 1. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9973/95-2 od 21. siječnja 1997. godine tako da se odbijaju žalbe prvotužitelja i drugotužiteljice kao neosnovane i u cijelosti potvrđuje prvostupanjska presuda.

Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade troška cjelokupnog postupka iznos od 4.246,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženiku da tužitelju D. K. plati 19.900,00 kn, a tužiteljici M. K. 37.400,00 kn, sve sa zateznom kamatom koja teče od 20.4.1995. do isplate po stopama u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate kao i da im nadoknadi parnični trošak od 7.086,00 kn, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 23.800,00 kn te dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 36.600,00 kn, sve sa zateznom kamatom koja teče od 20.4.1995. godine do isplate po stopama u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate.

Drugostupanjski sud je presudio:

I Odbija se žalba prvotužitelja D. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-9369/94 od 20. travnja 1995. godine u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom preko iznosa 25.000,00 kn do 43.700,00 kn (za 18.000,00 kn).

II Odbija se žalba drugotužiteljice M. K. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom preko iznosa 45.500,00 kn do 74.000,00 kn (za 28.500,00 kn).

III Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prvotužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete preko iznosa 19.900,00 kn do 25.700,00 kn (za 5.800,00 kn), a drugotužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete preko iznosa 37.400,00 kn do 45.500,00 kn (za 8.100,00 kn) kao i u dijelu odluke o troškovima i sudi:

Tuženica C. o. d.d. Z. dužna je platiti prvotužitelju D. K. daljnji iznos od 5.800,00 kn i drugotužiteljici M. K. daljnji iznos od 8.100,00 kn oboma sa kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 20. travnja 1995. godine do isplate kao i naknaditi im daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.031,00 kn sve u roku od 15 dana.

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena presuda prvog stupnja tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da revizijski sud preinači presudu drugog stupnja, te potvrdi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška sudske pristojbe.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prilikom određivanja pravične novčane naknade temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94,17/96) sud drugog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

Osnovano se prigovara u reviziji, da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kada je prvotužitelju s osnova fizičkih boli povisio naknadu i dosudio dodatnih 3.000,00 kn, te s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti također povisio naknadu i dosudio dodatnih 2.800,00 kn.

U pogledu drugotužiteljice sud drugog stupnja također je pogrešno primijenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kada je povisio naknadu tužiteljici za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i dosudio joj dodatnih 5.600,00 kn, kao i za pretrpljene fizičke boli, dosudivši joj dodatnih 2.500,00 kn.

Ocjenjujući utvrđene i pravno relevantne okolnosti u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, a koje su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća revizijske razloge i ocjenu suda prvog stupnja da je prvotužitelju primjenom navedenog zakonskog propisa primjerena naknada za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 7.200,00 kn, te za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 5.000,00 kn.

I u odnosu na drugotužiteljicu, a cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da je drugotužiteljici primjerena naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 14.400,00 kn, te za fizičke bolove u iznosu od 7.500,00 kn.

Stoga je revizijski sud imajući u vidu sve utvrđene okolnosti odlučne za dosuđenje pravične naknade za te vidove štete preinačio presudu suda drugog stupnja odbivši žalbu prvotužitelja i drugotužiteljice u cijelosti kao neosnovane i potvrdio presudu prvog stupnja.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci ove presude.

Tuženiku je temeljem čl. 166. Zakona o parničnom postupku dosuđen zatraženi parnični trošak u visini sudske pristojbe na reviziju, jer je revizija u cijelosti osnovana, pa je tužiteljima dosuđena naknada parničnog troška prema prvostupanjskoj presudi, umanjena za parnične troškove revizije tuženika.

U Zagrebu, 1. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.