Gž-2182/2016-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2182/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & B. M. d.o.o. S. B., protiv tuženika D. L. iz N., B., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku iz S. G., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu posl.br. 81 P-2764/16 od 31. kolovoza 2016. godine, dana 10. svibnja 2017. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se u k i d a rješenje Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Starom Gradu posl.br.81 P-2764/16 od 31. kolovoza 2016. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Starom Gradu oglasio se je nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu tužitelja (točka I. izreke), a tužitelja obvezao da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja iz svih žalbenih razloga čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91-89/14; ZPP) i predložio da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Žalba tužitelja je osnovana.

Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj s tuženikom 1996. godine u B. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine kat.čest.7088 zk.ul.5046 k.o. S. G. te da je tuženiku isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 DEM, međutim, da tuženik nije bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje i da je (tužitelj) pravomoćnom presudom Općinskog suda u Starom Gradu posl.br.P-268/03 od 10. veljače 2011. godine (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž X21/2012 od 26. travnja 2012. godine) odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva nekretnine kat.čest.7088 k.o. S. G. uz izdavanje tabularne isprave, nakon čega da je predao ključeve i posjed navedene nekretnine uknjiženim vlasnicima iste, zbog čega da od tuženika traži povrat isplaćene kupoprodajne cijene odnosno 15.706,82 EUR u kunskoj protuvrijednosti. U daljnjem sadržaju obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski je sud naveo da tuženik ima prebivalište u SR N. te da iz dostavljenih dokaza ne proizlazi da ima određenu imovinu u RH i da nije dao pristanak da u predmetnom postupku sudi prvostupanjski sud. Slijedom opisanog obrazloženja uz primjenu čl.16. ZPP-a prvostupanjski se je sud oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu tužitelja, pri tome isključujući primjenu čl.54. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" 53/91-88/01; Zakon o rješavanju sukoba zakona). Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud donio primjenom čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

Tužitelj je u podnesenoj žalbi istaknuo žalbeni razlog koji se odnosi na počinjenu apsolutno bitnu povredu parničnog postupka, međutim, ne konkretizirajući istu, pa odlučujući o takvom žalbenom razlogu primjenom čl.365. st.2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud provedenim dokaznim postupkom i donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka iz citirane zakonske odredbe.

Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava, između ostalog, tužitelj je u žalbi naveo da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao primijeniti Uredbu Vijeća EU o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima br.44/2001. od 22. prosinca 2000. godine, kojom je u čl.3. i čl.5. st.1. propisano da osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici ako je predmet postupka ugovor ili zahtjev iz ugovora, pred sudom mjesta gdje je obveza izvršena ili treba biti izvršena.

Odredbom čl.27. ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, da je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

Iz činjeničnih navoda tužbe tužitelja i podataka o strankama predmetni spor predstavlja spor s međunarodnim elementom jer je tuženik osoba s prebivalištem u inozemstvu u odnosu na koji spor se o nadležnosti suda odlučuje primjenom Uredbe (EU) br.1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. godine o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba EU br.1215/2012), koja je obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članica (čl.81.). Navedenom uredbom, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (poglavlje II/čl.5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. ovog poglavlja (čl.7. - čl.9.), time da je odredbom čl.7. a (odjeljak II.) uređena posebna nadležnost na način da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze.

Iz citiranih odredbi Uredbe EU br.1215/2012 proizlazi da je istima uređena nadležnost sudova država članica odnosno posebna međunarodna nadležnost time da se pravilo o nadležnosti temelji na prebivalištu tuženika, međutim, i na pravu tužitelja na izbor nadležnosti ako je spor povezan s ugovorom, a što se u konkretnom slučaju odnosi na spor koji je povezan s ugovorom o kupoprodaji, zbog čega sukladno citiranim odredbama Uredbe (EU) br.1215/12 od 12. prosinca 2012. godine postoji nadležnost suda Republike Hrvatske.

Obzirom na obvezujuću izravnu primjenu Uredbe (EU) br.1215/12 od 12. prosinca 2012. godine (sukladno čl.5. i čl.7.a te čl.81.) postoji nadležnost suda Republike Hrvatske u rješavanju predmetnog spora pa je osnovano tužitelj osporio pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda budući da u opisanoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl.16. ZPP-a. Žalbeni razlozi tužitelja kojima se je pozvao na Uredbu (EU) br.44/2001 od 22. prosinca 2000. godine, koja je stavljena izvan snage donošenjem Uredbe (EU) br.1215/12 od 12. prosinca 2012. godine, nisu doveli u pitanje osnovanost žalbenih razloga o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prvostupanjskog suda budući da su obje uredbe na identičan način uredile posebnu međunarodnu nadležnost sudova.

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl.380. t.3. ZPP-a.

U Rijeci 10. svibnja 2017. godine

SUDAC

Vesna Rist

OPĆINSKI SUD U SPLITU - Stalna služba u Starom Gradu

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.