Rev-2975/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2975/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S.K. iz N.J. bb, D.S., koju zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. d.d. Z., Trg bana J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice i tužene, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1992., br. Gž 5506/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. studenog 1991., br. Pn 1293/91, u sjednici održanoj dana 14. veljače 1995.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana, a revizija tuženice djelomično prihvaća te se preinačuju presuda Okružnog suda u Zagrebu, od 23. lipnja 1992., br. Gž 5506/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. studenog 1991., br. Pn 1293/91, u dosuđujućem dijelu, tako da izreka u cijelosti glasi:

"Tužena C. dužna je isplatiti tužiteljici iznos od 1.064,92 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom koja na iznos od 1.020,00 kn teče od 19. studenog 1991., a na iznos od 43,92 kn od 22. siječnja 1991. do isplate.

U preostalom dijelu od 781,08 kn tužbeni zahtjev se odbija.

Dužna je tuženica s naslova parničnog troška cijelog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 43,50 kn."

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja dužna je tužena isplatiti tužiteljici iznos od 1,593.920,00 dinara sa pripadajućom zakonskom kamatom, koja na iznos od 1,550.000,00 dinara počinje teći od 19. studenog 1991. do isplate, a na iznos od 43.920,00 dinara kamata počinje teći od 22. siječnja 1991. do isplate. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 251.000 dinara tužiteljica je odbijena.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i tužene kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod I. izreke za dosuđeni iznos od 1,593.920 dinara i pod II. za odbijajući dio od 251.000 dinara.

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te da pravilno odluči o troškovima postupka.

Reviziju je izjavila i tužena također zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači navedene presude na način da tužiteljicu preko priznatog iznosa odbije.

Tužiteljica i tužena nisu odgovorile na revizije, niti se o istima izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija tužiteljice nije osnovana, dok je revizija tužene djelomično osnovana.

Prema utvrđenju sudova tužiteljica je dana 6. listopada 1990. godine stradala u prometnoj nezgodi te je tom prilikom zadobila udarno krvne podljeve glave i potres mozga, udarno krvne podljeve desnog ramena i desne strane prsnog koša uz prijelom desne lopatice, trećeg rebra, izlazak zraka u desno prsište, te udarno krvne podljeve i razderotinu lijevog koljena koje povrede po ukupnom djelovanju prestavljaju tešku ozljedu.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpila boli jačeg intenziteta dva tjedna, srednje oko tri tjedna, a manje četiri mjeseca.

Zbog navedenih povreda kod tužiteljice su nastupile trajne posljedice, koje su smanjile opću životnu aktivnost za 35% u kom omjeru tužiteljica mora ulagati pojačane napore.

Tužiteljica je pretrpjela strah jačeg intenziteta od dva do tri dana, a kasnije je trajao strah sekundarne naravi.

Utvrđeno je naruženje manjeg stupnja, radi zaostalih ožiljaka, promjena na koži prsnog koša i desnog koljena.

Za vrijeme liječenja u kući kroz tri mjeseca tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom obimu, koju pomoć je dobila od supruga i susjeda.

Po ocjeni ovoga suda revizijski razlog pogrešne primjene materijalno pravne odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 3/94 - dalje ZOO), ostvaren je u dijelu pobijane presude kojim je na ime naknade nematerijalne štete dosuđen iznos od 1,550.000,00 dinara. Navedeni iznos je precijenjen za sve vidove nematerijalne štete u smislu citirane zakonske odredbe.

Primjereni iznos za pretrpljene fizičke boli uzevši u obzir trajanje i intenzitet iznosi 250,00 kn, za pretrpljeni strah 70,00 kn, za smanjenje životne aktivnosti 600,00 kn, te za naruženost 100,00 kn.

Zato su u tom dijelu preinačene nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st.

1. Zakona o parničnom postupku.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o naknadi materijalne štete, konkretno naknade za tuđu pomoć i njegu, kao i dosuđenjem kamata na iznos od 43.920,00 dinara od 22. siječnja 1991. do isplate.

Što se tiče revizijskog prigovora tužiteljice u pogledu troškova postupka, za utvrditi je da su isti pravilno dosuđeni, o čemu je valjano obrazloženje dao i drugostupanjski sud. U tom dijelu je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Kako su povodom revizije tuženika preinačene djelomično presude, valjalo je uzevši u obzir uspjeh tužiteljice u postupku, a u smislu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP odlučiti i o troškovima postupka, pa je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent

(Štefica Klepac)