Revr-473/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 473/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.-M. J. iz Z., zastupane po punomoćniku D. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnicima Ž. D. i Ž. R., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2003. godine broj Gžr-1464/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2002. godine broj Pr-4981/00, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom se utvrđuje da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao 6. studenog 2000. godine, te prema tome radni odnos tužiteljici nije prestao 6. studenog 2000. godine, već 31. prosinca 2000. godine, i nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici izgubljenu zaradu u iznosu od 3.330,00 kn i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 431,66 kn, kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.800,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tuženika nije osnovana.

U postupku pred nižim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

U dokaznom postupku je utvrđeno da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika ugovorom o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2000. do 31. prosinca 2000. godine.

Pobijanom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. studenog 2000. godine tužiteljici prestaje radni odnos kod tuženika 6. studenog 2000. godine zbog osobito teše povrede radne obveze jer je poslodavcu prouzročila štetu u iznosu od 2.206,20 kn. Sudovi su utvrdili da je izvanredni otkaz nedopušten zbog proteka roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji u smislu odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje ZR).

Tuženik navodi u reviziji da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer smatra da je izvanredni otkaz dat u navedenom roku od dana saznanja, odnosno u momentu kad su utvrđene odlučne činjenice koje su bitne za donošenje takove odluke.

Utvrđeno je dokaznom postupku da je zapisnikom o inventuri od 28. srpnja 2000. godine ustanovljen manjak na prodajnom mjestu broj 2 u iznosu od 13.508,02 kn. Na tom prodajnom mjestu radilo je više zaposlenika, pa je temeljem odredbe čl. 21. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenika, poslodavac 3. kolovoza 2000. godine utvrdio da udio tužiteljice u nastaloj šteti iznosi 2.206,20 kn.

Stoga je pravilan zaključak nižih sudova da je tuženik već 3. kolovoza 2000. godine ocijenio da mu je tužiteljica učinila štetu u iznosu od 2.206,20 kn, pa je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. studenog 2000. godine donesena po proteku roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Zbog proteka navedenog roka ugovor o radu više se nije mogao izvanredno otkazati u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZR.

Zbog toga je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten, i da je tužiteljici prestao radni odnos 31. prosinca 2000. godine istekom ugovora o radu na određeno vrijeme, a ne 6. studenog 2000. godine.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, revizija tuženika je odbijena kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 26. veljače 2004. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.