Legislator Case Law & Legislation
I Kž-465/1995-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upholds conditional sentence due to attempted crime and diminished capacity.

Case Number I Kž-465/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the State Prosecutor's appeal against a first-instance judgment convicting the defendant of attempted rape. The prosecutor argued for a prison sentence citing the defendant's persistence and the nature of the crime, while the court emphasized mitigating factors including the attempt status and the defendant's temporary diminished capacity due to alcohol-induced psychological disturbance. The court ruled that these circumstances justified the conditional sentence imposed by the lower court, finding no legal errors warranting a change.

Legislator headnote

AI generated

čl. 37. st. 1. OKZRH; čl. 38. toč. 1. OKZRH; čl. 17. st. 2. OKZRH; čl. 10. st. 2. OKZRH; čl. 46. OKZRH; čl. 48. st. 3. OKZRH; When mitigating circumstances such as attempted commission and temporary diminished capacity exist, a conditional sentence is appropriate even if the act was persistent, provided the defendant is a first-time offender.

Keywords

AI generated
attempted rape conditional sentence diminished capacity alcohol intoxication criminal appeal mitigating circumstances first-time offender

Cited Legislation

AI generated
čl. 37. st. 1. OKZRH
čl. 38. toč. 1. OKZRH
Naime, bez ikakve dvojbe treba uzeti da u ovom slučaju postoje dva osnova za ublažavanje kazne optuženiku na temelju čl. 38. toč. 1. OKZRH i to činjenica da je djelo ostalo u pokušaju (čl.
čl. 17. st. 2. OKZRH
OKZRH i to činjenica da je djelo ostalo u pokušaju (čl. 17. st. 2. OKZRH) i da je optuženik in tempore criminis bio bitno smanjeno uračunljiv (čl.
čl. 10. st. 2. OKZRH
čl. 46. OKZRH
Njemu treba pružiti priliku da shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja, za što je, i po nalaženju ovog suda, primjerena upravo uvjetna osuda koju mu je izrekao sud prvog stupnja i pri izricanju koje je vodio računa o njenoj svrsi predviđenoj u čl. 46. OKZRH i svim okolnostima konkretnog slučaja u smislu čl.
čl. 48. st. 3. OKZRH
OKZRH i svim okolnostima konkretnog slučaja u smislu čl. 48. st. 3. OKZRH.
čl. 360. st. 2. ZKP
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba uvaži.
čl. 366. st. 1. ZKP
Stoga žalba nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl.
čl. 374. ZKP
ZKP, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 374. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 465/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinje, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.F., zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. veljače 1995. br. K-109/94, u sjednici održanoj 14. kolovoza 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

U uvodu citiranom prvostupanjskom presudom opt. D.F. je oglašen krivim zbog kriv. djela pokušaja silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog u njenoj izreci, i na temelju čl. 47. st. 1. OKZRH izrečena mu je uvjetna osuda, s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, te rokom kušnje od dvije godine.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o krivičnoj sankciji i predložio da se ona preinači i optuženiku izrekne kaznu zatvora.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbu, državni odvjetnik tvrdi da "ne postoje okolnosti zbog kojih bi se okrivljeniku mogla izreći uvjetna osuda", pri čemu ukazuje na optuženikovu upornost, a jer je provalio dvoja zaključana vrata da bi došao do oštećenice, inače gluhonijeme osobe, u izvršenju djela nije uspio zbog njenog opiranja i dolaska policije, samo djelo je izvršeno u maloj sredini, a i ne radi se o manje opasnom djelu.

Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, koji uočava samo optuženikovu alkoholiziranost i s tim u svezi njegovu bitno smanjenu uračunljivost kao olakšavajuću okolnost, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor i težinu krivične sankcije u smislu čl. 37. st. 1. OKZRH i te okolnosti je ispravno vrednovao kada je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način kao u izreci pobijane presude.

Naime, bez ikakve dvojbe treba uzeti da u ovom slučaju postoje dva osnova za ublažavanje kazne optuženiku na temelju čl. 38. toč. 1. OKZRH i to činjenica da je djelo ostalo u pokušaju (čl. 17. st. 2. OKZRH) i da je optuženik in tempore criminis bio bitno smanjeno uračunljiv (čl. 10. st. 2. OKZRH), a što onda opravdava izricanje i blaže krivične sankcije, pri čemu nije odlučno, samo za sebe, zbog čega je djelo ostalo u pokušaju, kao ni to zbog čega je optuženik došao u stanje privremenog psihičkog poremećaja da je bio bitno smanjenih mogućnosti da upravlja svojim postupcima i da shvati njihovo značenje, o čemu se izjasnila psihijatrijski vještak dr. K.P. -Z. (l. 83-109, 118), kada je do njegove opijenosti došlo sasvim slučajno, neovisno od njegovog daljnjeg postupanja. Konačno, i sud prvog stupnja je cijenio optuženiku za otežavajuću okolnost ispoljenu upornost pri učinu djela, ali ona nema onaj značaj koji mu pridaje žalitelj. Ovo upravo iz razloga što je optuženik, koji inače nije alkoholičar, kritične večeri bio tako pijan da se je nalazio u stanju privremenog psihičkog poremećaja, pa iako u takvom stanju može doći do izražaja njegov potisnuti agresivitet, što je utvrđeno prilikom vještačenja i poduzetom alkoholnom probom, on nije posebno zlostavljao oštećenicu, misleći kod toga na postupanja koja bi bila izvan bitnih obilježja predmetnog krivičnog djela. Osim toga, optuženik je mlada osoba, do sada neosuđivan. Njemu treba pružiti priliku da shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja, za što je, i po nalaženju ovog suda, primjerena upravo uvjetna osuda koju mu je izrekao sud prvog stupnja i pri izricanju koje je vodio računa o njenoj svrsi predviđenoj u čl. 46. OKZRH i svim okolnostima konkretnog slučaja u smislu čl. 48. st. 3. OKZRH.

Stoga žalba nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 374. ZKP.

U Zagrebu, 14. kolovoza 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Gudelj, v.r.