Rev-1098/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1098/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz B., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u K., protiv tužene Osnovna škola "Luka Perković" Brinje, zastupana po zz M. V., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću br. Gž-137/97 od 5. veljače 1998. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću br. P-124/96 od 17. studenog 1997. godine, u sjednici održanoj 9. srpnja 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Gospiću br. P-124/96 od 17. studenog 1997. godine odbačena je tužba tužitelja kao nepravovremena.

Rješenjem Županijskog suda u Gospiću br. Gž-137/97 od 5. veljače 1998. godine potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju pobijajući ga iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njegovo preinačenje odnosno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju povredu ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP na koju revident upućuje tvrdeći da dostava drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o prestanku mu radnog odnosa ne bi bila izvršena na zakonit način (da je povrijeđeno pravo osobne dostave). Ovo stoga što navedenu bitnu povredu samo može počiniti sud u dostavljanju sudskih pismena, dok se ista ne može primijeniti izvan toga u smislu ocjene zakonitosti izvršenog dostavljanja pismena poslodavca zaposleniku.

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud:

- da je rješenjem Sekretarijata društvenih djelatnosti općine O. klasa: 112-07/91-01-06 urbroj: 2159- 09-91-1 od 19. prosinca 1991. godine tužitelju utvrđen prestanak radnog odnosa bez njegove suglasnosti s danom 28. kolovoza 1991. godine, a zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce,

- da je povodom prigovora tužitelja to rješenje potvrđeno rješenjem Sekretarijata društvenih djelatnosti općine O. klasa: 114-02/92-01-03 urbroj: 2159-09-92-1 od 20. veljače 1992. godine koje rješenje - da je tužitelju dostavljeno tj. on saznao za isto u travnju 1992. godine time

- da je tužbom zaprimljenom kod suda 30. travnja 1993. godine tužitelj zatražio zaštitu povrijeđenog prava pred sudom.

Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su postupili nižestupanjski sudovi kada su odbacili tužbu tužitelja pravilno je ocijenivši nepravovremenom.

Naime, prema odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91 - dalje: ZOPRO) radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog suda u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

Kod utvrđene činjenice da je tužitelj u travnju 1992. godine saznao za drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o prestanku mu radnog odnosa (da je tako upućuju pismena tužitelja upućena Ministarstvu obrane Republike Hrvatske kojem se obraćao tijekom 1992. godine radi zaštite svojih interesa vezano za utvrđen mu prestanak radnog odnosa) a on protiv istog zatražio sudsku zaštitu 30. travnja 1993. godine, dakle nakon jedne godine, nužno je zaključiti da je isti prekludiran u traženju sudske zaštite, u smislu prethodno citirane odredbe čl. 83. st. 1. ZOPRO, zbog čega je njegovu tužbu trebalo odbaciti.

Kako dakle nisu ostvareni revizijski razlozi, trebalo je pobijano rješenje potvrditi, sve temeljem odredbe čl. 393. a u svezi s odredbom čl. 400. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 9. srpnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.