Rev-1362/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V., kojeg zastupa punomoćnik T. C., odvjetnik u V., protiv tuženika C. d.d. Zagreb, koju zastupaju punomoćnici M. S. i F. N., dipl. pravnice, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 2. kolovoza 1999. godine broj Gž-739/99, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. travnja 1999. godine broj P-254/97, u sjednici održanoj 23. travnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1362/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1362/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V., kojeg zastupa punomoćnik T. C., odvjetnik u V., protiv tuženika C. d.d. Zagreb, koju zastupaju punomoćnici M. S. i F. N., dipl. pravnice, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 2. kolovoza 1999. godine broj Gž-739/99, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. travnja 1999. godine broj P-254/97, u sjednici održanoj 23. travnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik naknaditi tužitelju nematerijalnu štetu u iznosu od 6.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom pobliže označenom u st. 1. izreke i uz naknadu troška postupka u iznosu od 996,60 kn, dok je u preostalom dijelu (54.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen.
Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja te je tužitelju dosuđen dalji iznos od 7.000,00 kn kao naknada nematerijalne štete, dok je u preostalom odbijajućem dijelu (47.000,00 kn) odbijena žalba kao neosnovan i potvrđena prvostupanjska presuda.
Tužitelj je izjavio reviziju protiv odbijajućeg dijela pravomoćne drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u odbijajućem dijelu te traži trošak postupka uključivši i trošak revizije.
Tuženik nije odgovorio, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija je neosnovana.
Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio u štetnom događaju dana 12. veljače 1997. godine i u revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade za nematerijalnu štetu, jer tužitelj cijeni da mu je pravilnom primjenom odredbe čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) trebalo dosuditi s naslova pretrpljenih fizičkih bolova i daljnji iznos od 15.000,00 kn s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti dalji iznos od 27.000,00 kn te za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn u kojem dijelu je odbijen sa tužbenim zahtjevom.
Donoseći odluku o visini ovih oblika nematerijalne štete nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO pri čemu su imali na umu kako karakter povreda (ubodna rana lijeve supraklarikularne regije, uz oštećenje živčanog spleta i to oštećenje živca pod nazivom aksilaris kao jednog od živaca tzv. brahijalnog pleksusa), no imao je u vidu i činjenicu da je u međuvremenu došlo do gotovo potpunog neurološkog oporavka te da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od samo 2%. Niži sudovi uzeli su u obzir i trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova straha i dob tužitelja no i cilj kome služi naknada nematerijalne štete te je iznos od 5.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, a iznos od 8.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 2% i po ocjeni ovog suda pravična novčana naknada za te oblike nematerijalne štete. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za pretrpljeni strah jer i po ocjeni ovog suda strah koji nije bio jakog intenziteta i nije dugo trajao ne opravdava dosuđivanje naknade za strah.
Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je presuđeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 23. travnja 2003. godine.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.