Rev-2306/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2306/2014-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr- 4628/13-2 od 6. ožujka 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-7123/11-14 od 30. siječnja 2013., u sjednici održanoj 29. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija ovršenika te se djelomično ukidaju rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4628/13-2 od 6. ožujka 2014. u dijelu kojim je odbijena kao neosnovana žalba ovršenika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod st. I. toč. 3. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-7123/11-14 od 30. siječnja 2013. pod st. I. toč. 3. (s iznosom kamata u dijelu neto plaće utvrđene ovršnom ispravom u iznosu od 13.943,14 kn) te pod st. I. toč. 3. (gdje se nalaže isplata navedenog iznosa na žiro račun punomoćnika ovrhovoditeljice) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem o namirenju prvostupanjskog suda broj Ovrpl-7123/11-14 od 30. siječnja 2013. određena je isplata iznosa zaplijenjenog po rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovrpl-7123/11 od 12. siječnja 2012., određivanjem dijela iznosa koji će se uplatiti na odgovarajuće račune s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, s naslova predujma poreza i prireza na dohodak te s naslova neto plaće, a sve pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja.

Rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je kao neosnovana žalba ovršenika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je određeno raspoređivanje zaplijenjenog iznosa zakonskih kamata na predujam poreza i prireza iz neto plaće ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13

– dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijana nižestupanjska rješenja u pobijanom dijelu sukladno navodima revizije, a podredno da ukine nižestupanjska rješenja u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Ovrhovoditelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 339. i čl. 340. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10, 125/11, 150/11, 12/12 i 70/12 – dalje: OZ/10) u vezi s čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 – dalje: OZ), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja na ime neisplaćene razlike bruto plaće, a na temelju ovršne isprave i na novčanim sredstvima ovršenika.

Iz uvida u spis utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-7123/11 od 12. siječnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je prvostupanjski sud postupajući sukladno odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10 nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun suda, te po pribavljanju od nadležne Porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, donio rješenje o namirenju broj Ovrpl-7123/11- 14 od 30. siječnja 2013. kojim je odredio dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju te dio koji se ima isplatiti na račun za uplatu predujma, poreza i prireza na dohodak, kao i dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa. Drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučujući o žalbi kojom je ovršenik osporavao pravilnost prvostupanjskog rješenja o namirenju u dijelu u kojem je određeno da se ovrhovoditelju pored neto iznosa plaće sa zateznim kamatama isplati dio zaplijenjenog iznosa koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a koji je u obračunu Porezne uprave pribrojen iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće, istu je odbio kao neosnovanu, ocijenivši da je sporni iznos ovrhovoditelju dosuđen ovršnom ispravom i pravilnost koje sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati, pa kako se ne radi o javnom davanju iz čl. 127. st. 2. OZ/10, da je isti iznos pravilno raspoređen ovrhovoditelju primjenom odredbe čl. 127. st. 5. OZ/10.

S obzirom na takve zaključke nižestupanjskih sudova, ovršenik je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:

„Da li je u ovršnim postupcima vođenim radi naplate bruto plaće, raspoređivanje zaplijenjenog iznosa zateznih kamata predujma poreza i prireza na dohodak, kao i na druga javna davanja, na način da se isti pribroji kamatama na neto iznos plaće ovrhovoditelju, predstavlja postupanje koje nije u skladu s čl. 41. Ovršnog zakona kojim je propisano da se ovrha provodi u granicama određenim rješenjem o ovrsi i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate, slijedom čega bi taj iznos imao pripasti ovlašteniku predujma poreza i prireza na dohodak, odnosno ovlaštenicima drugih javnih davanja?“

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revident navodi da o tom pravnom pitanju revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013.

U rješenju Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. izraženo je pravno shvaćanje da iako je ovrhovoditeljici ovršnom ispravom dosuđena bruto plaća sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose plaće, ovrhovoditeljica nema pravo naplatiti zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, budući da prema posebnim propisima obveza plaćanja poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga takva obveza koja nije dospjela ne pripada niti ovrhovoditeljici.

U rješenju Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013. na koje se nadalje poziva revident izraženo je shvaćanje da zatezne kamate na mjesečni iznos dijela bruto plaće koji se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza, ne pripada ovrhovoditelju već Poreznoj upravi.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na koje pravno pitanje postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, te je stoga revizija dopuštena, a ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP. Ovršenik u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke kojom je, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, te je po pribavljanju od nadležne Porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, dio naplaćenog iznosa s osnove obračunatih zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak (a koji je u priležećem obračunu Porezne uprave pribrojen obračunatom iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće) odredio da se ima isplatiti ovrhovoditelju.

Ovdje valja navesti da je iz ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-20366/04 od 30. prosinca 2008., kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-7123/11 od 12. siječnja 2012. odredio ovrhu, vidljivo je da je ovrhovoditelj zahtijevao da prvostupanjski sud na temelju obračuna Porezne uprave donese rješenje o namirenju, u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti Poreznoj upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditelju.

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ/96 sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditelja (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće s obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti Poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditelju zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama), to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za koji Porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se kao javno davanje ima isplatiti na odgovarajući račun, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditelj tražio u ovršnom prijedlogu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u vezi s čl. 41. OZ/96 zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva.

Pored navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda uzimajući u obzir odredbu čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10 ovrhovoditelju u ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu može pripasti jedino iznos neto plaće i zakonske zatezne kamate obračunate na taj iznos, a ne može joj pripasti i zatezna kamata na iznos poreza i prireza. Naime, zatezna kamata na iznos poreza i prireza može jedino biti isplaćena Poreznoj upravi, odnosno državnom proračunu i proračunu jedinice lokalne samouprave.

Slijedom navedenog, a budući da ne postoji uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke (u dostavljenom obračunu Porezne uprave nije iskazan zaseban iznos obračunatih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak već je iskazan ukupni iznos zateznih kamata od 13.943,14 kn, u koji je uključen i iznos zateznih kamata na neto iznos plaće), valjalo je nižestupanjske odluke na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 2. OZ djelomično ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ.

Zagreb, 29. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec, v. r.