I Kž-127/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE

HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 127/1990-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr Berislava, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H. G., zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. KZ RH, odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 15. prosinca 1989. K 82/85-37, u sjednici održanoj 10. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pulišelić Petra,

p r e s u d i o je:

I. Uvažava se žalba optuženice, preinačuje se prvostepena presuda u pobijanom osudjujućem dijelu i izriče:

Protiv opt. G. H., kćerke G. i

A. r. P., rodj. ... god. u S. P., gdje i prebiva, invalid. umirovljenice, drž. SFRJ

na temelju čl. 349. st. 6. ZKP.

ODBIJA SE OPTUŽBA

da je u razdoblju od 1. siječnja 1977. god. do 31. prosinca 1979. god. u Slavonskom Brodu, kao poslovodja knjižare vlasništva poduzeća N. iz Z. - u namjeri da uveća svoju imovinu - za sebe, na štetu toga poduzeća neovlašteno zadržala robe i novca u vrijednosti od 1,533.356.- din,

dakle, da je u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist prisvojila novac i druge pokretne stvari koje su joj bile povjerene na radu u organizaciji udruženog rada,

pa da je time učinila krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 1. KZH.

Troškovi krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. toč.

1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja, po čl. 99. st. 1. ZKP-a padaju na teret budžetskih sredstava.

0 b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Slav. Požegi kao prvostepeni sud, uvodno naznačenom presudom oglasio je opit. G. H. krivom da je počinila kriv.djelo pronevjere iz čl. 229. st. 1. KZH i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 10. ožujka do 10. lipnja 1981. g. i od 28. kolovoza do 30. rujna 1981. god, po čl. 50. st. 1. KZ SFRJ, te je oslobodio od naknade troškova krivičnog postupka po čl. 98. st. 4. ZKP-a. Ujedno je tom presudom po čl. 349. toč. 3. ZKP-a protiv optuženice odbio optužbu da bi učinila krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 227. st. 1.KZRH.

Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po branitelju R. D., odvjetniku iz S. P. i to, kako iz njenog sadržaja proizlazi, samo u odnosu na dio u kojem je oglašena krivom, zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona. Predlaže da se presuda preinači i ona oslobodi optužbe, a podredno, da se optužba odbije.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javno tužilaštvo Hrvatske u podnesku od 26. veljače 1990. br. Ktž-236/90 nalazi da je žalbeni razlog nastupanja apsolutne zastare osnovano istaknut, no ne stavlja u smislu čl. 370. st. 2. ZKP-a svoj prijedlog.

Žalba je osnovana.

Prema utvrdjenju prvostepenog suda radnja izvršenja krivičnog djela pronevjere iz čl. 229. st. 1. KZH učinjena je u razdoblju od 1. siječnja 1977. godine do 31. prosinca 1979. godine. U odredbi čl. 229. st. 1. KZH propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Zastara krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru krivičnog gonjenja, kako to propisuje odredba čl. 96. st. 6. KZ SFRJ pa je, s obzirom na odredbu čl. 95. st. 1. toč. 4. istog zakona i na propisanu kaznu, ona nastupila u konkretnom slučaju kad je proteklo deset godina od izvršenja krivičnog djela, tj. 31. prosinca 1989. godine, znači prije nego što je prvostepena presuda postala pravomoćna.

Stoga je žalitelj opravdano istaknuo žalbeni osnov povrede krivičnog zakona ukazujući na nastupanje apsolutne zastare krivičnog gonjenja.

Valjalo je zbog iznijetih razloga žalbu uvažiti i pobijani osudjujući dio prvostepene presude preinačiti, te optužbu odbiti (čl. 387. st. 1. ZKP-a), a ujedno pri tome odlučiti i o troškovima krivičnog postupka, kako je to i navedeno u izreci ove drugostepene presude, u toč. I.

Uslijed toga bespredmetno je dalje raspravljanje o preostalim žalbenim osnovima.

U Zagrebu, 10. travnja .1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Pavišić dr. Berislav v.r.