Rev-1240/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1240/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Vesne Milošević, kao članova vijeća u radnom sporu tužitelja (ranije predlagatelja) Š. P. iz M., kojeg zastupaju punomoćnici S. Lj._S. i B. R., odvjetnici iz P., protiv tuženika (ranije predloženika) PODUZEĆE ZA CESTE - P., kojeg zastupa punomoćnik K. I., dipl. prav., radi poništenja odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Okružnog suda u Puli od 11. veljače 1991. posl. br_. Gž-107/91-2, kojom je potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci od 22. lipnja 1990. posl. br. IX-S-354/90-8, u sjednici održanoj dana 26. lipnja 1991. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se prijedlog tuženika da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom odlukom odbijen je zahtjev predlagatelja (sada tužitelja) da se ponište odluka Disciplinske komisije broj 30-3565/1-89 od 10. listopada 1989. godine i odluka Radničkog savjeta predloženika (sada tuženika) broj 10-3-3565/2-89 od 2. ožujka 1990. godine, kojima mu je izrečena i potvrđena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Određeno je da svaki sudionik snosi svoje troškove postupka.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba predlagatelja (sada tužitelja) kao neosnovana i potvrđena je prvostepena odluka.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj (ranije predlagatelj) Šarac Petar, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu i prvostepenu presudu.

Na reviziju tužitelja odgovorio je tuženik koji smatra da revizija nije osnovana i predlaže revizijskom sudu da je odbaci,. Traži da mu se dosude troškovi spora.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prvostepeni sud utvrdio je da je tuženik izostao s rada, neopravdano četiri radna dana. Nije, pak, sporno da je za takovu povredu radne obveze kao disciplinska mjera dopušteno radniku izreći prestanak radnog odnosa.

Zbog toga prvostepeni sud nalazi da su odluke disciplinskih organa tuženika zakonite.

Činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.

Neosnovano tužitelj prigovara takovom stavu sudova nižeg stepena. Tužitelj, naime, u reviziji ponavlja tvrdnju da je on izostao s posla, jer da je smatrao da mu je odobreno korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora. Takovim tvrdnjama tužitelj zapravo osporava činjenično stanje, a revizija se ne može, s. uspjehom, izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku). Sudovi nižeg stepena, naime, utvrdili su da tužitelj nije dobio odobrenje rukovodioca za korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora, već je naprotiv samovoljno izostao s rada kroz četiri radna dana. U takovoj situaciji sudovi nižeg stepena zakonito su primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja da se ponište odluke disciplinskih organa tuženika, kojima je tužitelj proglašen odgovornim za navedenu povredu radne obveze i izrečena mu je disciplinska kazna prestanka radnog odnosa.

Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe tužitelj.

Kako, pak, ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 386. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je prema čl. 393. tog Zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

Odbijen je zahtjev tuženika da se tužitelju naloži da mu naknadi trošak odgovora na reviziju, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog spora.

U Zagrebu, 26. lipnja 1991. godine.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.