Appeal dismissed; temporary seizure of savings accounts via credible evidence is prohibited before final judgment.
Legislator summary
AI generatedThe appellate court dismissed the creditor's appeal regarding a request for temporary seizure of the debtor's savings accounts. The creditor argued for immediate seizure based on a credible document, but the court found this violated the requirement that enforcement actions await the final judgment on the underlying claim. Consequently, the court confirmed the lower court's decision prohibiting the seizure until the case concludes.
Legislator headnote
AI generatedčl. 40. st. 3. OZ; čl. 154. OZ; The temporary seizure of savings accounts constitutes an enforcement action and cannot be ordered or executed in enforcement proceedings based on a credible document until the judgment on the claim becomes final.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Gž. 150/06
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. d.o.o. D., kojega zastupa punomoćnica T. Đ., odvjetnica u D., protiv ovršenika C. L. iz M., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Ovrv.2008/05 od 5. prosinca 2005. godine, dana 2. veljače 2006. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Ovrv.2008/05 od 5. prosinca 2005. godine.
Obrazloženje
U izreci označenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovhovoditeljev prijedlog za privremenu pljenidbu ovršenikovih štednih uloga kod tamo navedenih banaka, a koji prijedlog je podnesen u smislu odredbi članka 154. Ovršnog zakona („Narodne novine,“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 - dalje: OZ).
Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu zbog „bitne povrede odredaba ovršnog postupka“ i „pogrešne primjene materijalnog ovršnog prava“.
Žalba nije osnovana.
U ovom konkretnom slučaju ovrhovoditelj je prijedlog za privremenu pljenidbu ovršenikovih štednih uloga podnio na temelju vjerodostojne isprave.
Po članku 40. stavak 3. OZ-a ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave, za razliku od ovrhe određene na temelju ovršne isprave, provodi se tek nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. To znači da se do pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne smiju provoditi nikakve ovršne radnje.
A sama pljenidba tražbine, dakle i bez njenog prijenosa ovrhovoditelju predstavlja ovršnu radnju (članka 150. OZ-a). Dosljedno tome, ovršna radnja je i privremena pljenidba, tj. provedba rješenja kojim sudu na prijedlog ovrhovoditelja određuje privremenu zapljenu ovršenikovih štednih uloga kod određenih pravnih osoba do visine iznosa potrebnog za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine (članak 154. stavak 2. do 6. i članak 151. OZ-a), s ciljem da ovrhovoditelj sazna podatke o ovršenikovim štednim ulozima, kako bi mogao nakon tog saznanja u roku od 8 dana predložiti ovrhu na određeno štednom ulogu ili na određenim štednim ulozima.
Prema tome, a s obzirom na odredbu članka 40. stavak 3. OZ-a, privremena se pljenidba, kao ovršna radnja, ne može odrediti i provesti u ovršnom postupku po ovrhovoditeljevom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.
Zbog toga je riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a.
U Dubrovniku, 2. veljače 2006. godine
S u d a c:
Marija Vetma, v.r.