I Kž-246/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 246/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2003. godine broj MK-163/02, u sjednici održanoj dana 29. lipnja 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera, i branitelja opt. D. D., odvjetnika Z. V.iz Z.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o:

I. U povodu žalbe opt. D. D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na tog optuženika, te se, temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP-a, izriče,

protiv opt. D. D., podaci kao u prvostupanjskoj presudi

o d b i j a s e o p t u ž b a

da bi:

- prilikom uhićenja po djelatnicima policije dana 10. lipnja 2002. godine u ulici …, odbacio vrećicu sa 29 tableta MDMA, a ista je bila namijenjena daljnjoj prodaji, a u njegovoj torbi je pronađena vaga za precizno mjerenje s tragovima amfetamina i THCa, 0,32 grama droge marihuane i prozirna vrećica sa 14 vrećica s tragovima THCa,

- dakle, neovlašteno radi prodaje posjedovao pripravke koji su propisom proglašeni opojnim dogama,

I Kž 246/03-5

- pa da bi time, počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabom opojnih droga - opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vez čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

Uslijed gornje odluke, žalba opt. D. D. postala je bespredmetna.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Žalba mlt. G. D. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje suda prvog stupnja.

U odnosu na opt. D. B., prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. D. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a, pa je temeljem čl. 109. Zakona o sudovima za mladež, osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. lipnja 2002. godine do 15. siječnja 2003. godine. Također, opt. D. B. oglašen je krivim zbog kaznenog djela pomoći počinitelju kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, time da mu je primijenjena uvjetna osuda i izvršenje te kazne odgođeno na vrijeme od jedne godine pod uvjetom da u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

Istovremeno, mlt. G. D. su zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a izrečene odgojne mjere i to posebne obveze da redovito pohađa školu i da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, kao i odgojna mjera pojačane brige i nadzora.

Ujedno je od opt. D. D. i opt. D. B. oduzeta predmetna opojna droga i predmeti s tim u vezi, sukladno čl. 173. st. 7. KZ-a.

Optuženici su oslobođeni od dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, dok je u odnosu na mlt. G. D. odlučeno da isti padaju na teret državnog proračuna.

Protiv ove presude i rješenja žale se opt. D. D. i mlt. G. D., ali ne i opt. D. B..

Opt. D. D. žali se po svom branitelju Z. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijani dio presude ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalbu je podnio i mlt. G. D. po svojoj braniteljici M. P., odvjetnici iz Z., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se presuda u odnosu na njega ukine i vrati sudu prvog

I Kž 246/03-5

stupnja na ponovnu odluku. Ujedno je stavljen prijedlog da se i ova braniteljica obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje u smislu čl. 373. st. 1. ZKP-a, a spis je vraćen s prijedlogom da se obje žalbe kao neosnovana odbiju, dok da se prvostupanjska presuda i rješenje potvrdi.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier, koji je ponovio navode iz prijedloga, te branitelj opt. D. D., odvjetnik Zoran V., dok braniteljica M. P. nije pristupila iako je uredno obaviještena, tako da je sjednica održana bez njezine nazočnosti (čl. 374. st. 4. ZKP-a).

Žalba mlt. Z. D. nije osnovana, dok je žalba opt. D. D. postala bespredmetna.

O žalbi opt. D. D.

Ispitivanjem prvostupanjske presude u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a, ovaj Vrhovni sud je našao da je izricanjem sankcije maloljetničkog zatvora u trajanju od 7 mjeseci opt. D. D. povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 368. toč. 4. KZ-a.

Iako je opt. D. D. u vrijeme izvršenja djela bio mlađi punoljetnik, on je u međuvremenu navršio 23 godine života, tako da se njemu više ne mogu izricati maloljetničke sankcije budući da iste mogu trajati najdulje do počiniteljeve navršene 23. godine života (čl. 109. st. 1. Zakona o sudovima za mladež). Stoga je, u odnosu na ovog optuženika, temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP-a u vezi čl. 109. st. 1. ZSM-a, trebalo donijeti odbijajuću presudu zbog postojanja drugih okolnosti koje isključuju kazneni progon, a to je u ovom slučaju nastup 23 godine života. Naime, kako je u odnosu na ovog optuženika podnesena samo žalba u njegovu korist, to zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, ne bi došla u obzir primjena općeg kaznenog prava i izricanje kaznene sankcije u smislu čl. 88. st. 1. ZSM-a.

Stoga je protiv ovog optuženika optužbu trebalo odbiti, posljedicom čega je njegova žalba postala bespredmetna, kao ad I izreke ove presude.

Sukladno čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

O žalbi mlt. G. D.

Iako se u uvodu ove žalbe ističu „svi žalbeni osnovi“, u obrazloženju se samo tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno jer nema dokaza da bi maloljetnik nabavio predmetnu opojnu drogu radi daljnje prodaje. Pobija se i pravna kvalifikacija kaznenog djela bez navođenja o kojem bi se kaznenom djelu ovdje radilo i tvrdi da „inkriminacija zbog koje je maloljetniku izrečena mjera nije u skladu s dokazima“.

I Kž 246/03-5

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud smatra da je sud prvog stupnja, na temelju rezultata zakonito provedenog dokaznog postupka, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano zaključio da je mlt. G. D. neovlašteno radi prodaje posjedovao 848 komada tableta opojne droge extazy (MDMA) i 23,02 grama opojne droge amfetamin tzv. Speed.

S pravom sud prvog stupnja ne prihvaća obranu maloljetnika kada ovaj tvrdi da je količinu od ukupno 900 tableta opojne droge extazy nabavio zajedno sa četvoricom svojih prijatelja za potrebe njihovog vlastitog uživanja. Prije svega, takova obrana nije uvjerljiva, jer optuženik ne žali otkriti identitet tih prijatelja, pa se navodi obrane ne mogu provjeriti. Osim toga, ta obrana nije niti životno prihvatljiva. Pravilno sud prvog stupnja uočava da, ako je droga bila nabavljena zajedničkim sredstvima za zajedničke potrebe maloljetnika i njegovih prijatelja, tada nema logike da ista među njima nije bila podijeljena razmjerno uloženim sredstvima. Nasuprot tome, činjenica je da je svu količinu opojne droge posjedovao upravo maloljetnik. Isto tako, nevjerojatno je da su opojnu drogu, kakvo tvrdi maloljetnik, trošili svi zajedno na zabavama i partyima po principu „svatko uzima koliko hoće“, iako se, poglavito za maloljetnika, radi o velikim uloženim sredstvima (svaki po oko 2000 kuna). Ove, pa i druge razloge neprihvaćanja obrane maloljetnika, sud prvog stupnja je valjano i argumentirano obrazložio u svojoj presudi, pa se na te razloge upućuje žalitelj. S druge strane, činjenica da je maloljetnik posjedovao izrazito veliku količinu tableta opojne droge MDMA nedvojbeno ukazuje da je ta količina bila namijenjena daljnjoj preprodaji budući da ista višestruko nadmašuje eventualne potrebe samog maloljetnika.

Slijedom toga, i ovaj Vrhovni sud ocjenjuje, da obranu maloljetnika nije moguće prihvatiti, budući da ista predstavlja bezuspješni pokušaj umanjena vlastite kaznene odgovornosti.

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je primijenio i odgovarajuću odredbu materijalnog prava, te je inkriminirano kazneno djelo pravilno okvalificirao po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a.

Na koncu, nije osnovana niti žalba zbog odluke o kazni.

Izrečene odgojne mjere posebne obveze maloljetnika da redovito pohađa školu i da se uključi u pojedinačne ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, kao i odgojna mjera pojačane brige i nadzora, u svemu odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog maloljetnika, kako je to vidljivo iz provedene socijalne anamneze. Osim toga, i u žalbi se tvrdi da je maloljetniku doista trebalo izreći odgojne mjere, iako ne zbog onog kaznenog djela za koje je to učinio sud prvog stupnja.

Slijedom toga, a budući da navodi žalbe mlt. G. D. nisu osnovani, dok ispitivanjem tog dijela prvostupanjske odluke nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao ad 2 izreke ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 29. lipnja 2006. godine

I Kž 246/03-5

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.