Gzp-301/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 301/06-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević u pravnoj stvari predlagatelja B. Š., iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. rujna 2006., dana 1. listopada 2007.

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-372/95., u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju B. Š. određuje se primjerena naknada u iznosu od 13.500,00 kuna (trinaest tisuća petsto kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 8. rujna 2006. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-149/05. temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07. – dalje: ZS). Predlagatelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka,a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni. br. P-372/95-51. od 12. lipnja 2002. vodio kod Županijskog suda u Karlovcu pod poslovnim br. Gž-149/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni br. P-149/05., očitovanja Županijskog suda Karlovcu od 9. studenog 2006., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da su 1. ožujka 1995., tužitelj B. Š. (u ovom postupku predlagatelj) i drugi, Općinskom sudu u Karlovcu (postupak je zaveden pod poslovnim br. P-372/95) podnijeli tužbu protiv tuženika I. d.o.o. K., radi isplate neisplaćene plaće,

- da je tužbu sud 6. ožujka 1995., zajedno sa zaprimljenom dokumentacijom dostavio tuženiku na odgovor,

- da je 17. ožujka 1995. sud zaprimio podnesak tuženika u kojem poriče osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva,

- da su se podneskom od 4. svibnja 1995. tužitelji očitovali na navode iz odgovora na tužbu,

- da je održano ročište 15. svibnja 1995, na kojem je sud donio odluku da će se saslušati predloženi svjedoci i odredio vještačenje po sudskom vještaku financijske struke na okolnost spornog dugovanja,

- da je na ročištu održanom 19. lipnja 1995., sud saslušao predložene, a pristigle svjedoke i donio rješenje poslovni br. P-327/95, o spajanju spisa P-535/95 na spis P-372/95. Prisutnom vještaku je naloženo da provede vještačenje i dostavi nalaz i mišljenje u roku od 60,

- da je 14. veljače 1996., sud zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka,

- da su na ročištu održanom 4. ožujka 1996. tužitelji proširili tužbu i u odnosu na novog tuženika. I tužitelji i tuženik iznijeli su prigovore na nalaz i mišljenja vještaka. Sud nije prihvatio proširenje tužbe u novog tuženika, niti je prihvatio prijedlog za spajanje spisa na spis tužitelja A. R.,

- da se podneskom od 6. veljače 1997. tuženik i pismeno očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka,

- da je 6.veljače 1997., sud u zaprimio od sudskog vještaka dopunu na nalaz i mišljenje,

- da su podneskom od 11. veljače 1997. tužitelji zatražili da im sud dostavi dopunu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka,

- da je ročište zakazano za 11. ožujka 1997. odgođeno zbog bolesti predsjednika raspravnog vijeća,

- da je na ročištu održanom 24. travnja 1997., sud zatražio od tužitelja da u predmet spisa dostave dokumentaciju vezanu za isplatu plaća, a radi dopune nalaza i mišljenja vještaka,

- da je sud dopisom od 24. travnja 1997. pozvao i tuženika da u predmet spisa dostavi dokumentacije vezanu za isplatu plaća,

- da su se dopisom od 8. svibnja 1997. tužitelji očitovali na provedene dokaze i priložili traženu dokumentaciju,

- da je tuženik 12. svibnja 1997. dostavio sudu u traženu dokumentaciju,

- da je na ročištu održanom 16. prosinca 1998. tuženik predložio provođenje nadvještačenja po specijaliziranoj revizorskoj kući, a koji prijedlog je sud odbio. Rješenjem pod poslovnim br. P-372/95. sud je dopustio proširenje tužbenog zahtjeva i na tužitelja A. B., a kako stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge, zaključio je glavnu raspravu, i odredio donošenje odluke pismeno,

- da je 16.prosinca 1998., sud u donio presudu pod poslovnim br. P-372/05.,

-da je 27. siječnja 1999., sud u zaprimio žalbu tuženika protiv navedene djelomične presude br. P-372/95-31 od 16. prosinca 1998.,

-da je Županijski sud u Karlovcu, rješenjem pod poslovnim br. Gž-232/99-2 od 14. travnja 1999. ukinuo djelomičnu presudu Općinskog suda u Karlovcu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak,

- da se sud u dopisima od 8. listopada i 08. prosinca 1999. obratio Ministarstvu pravosuđa radi dostave obavijesti dali je Međunarodnim ugovorom između Republike Hrvatske ili bivše SFRJ i SR Njemačke regulirano pitanje mjerodavnog prava u slučaju spora iz imovinskih potraživanja po ugovoru o radu koji se obavlja u SR Njemačkoj,

- da su tužitelji dopisom od 23. svibnja 2000. tražili zakazivanje ročišta,

-da su dopisom od 12. listopada 2000., tužitelji uputili sud na primjenu mjerodavnog prava, odnosno da su ukazali na činjenicu da je ugovorom o zapošljavanju određeno da će se na pitanja koja nisu uređena tim ugovorom primijeniti zakoni i propisi Republike Hrvatske te opći akti tuženika,

- da je odgođeno ročište zakazano za 7. studenog 2000. kako bi se ponovo od Ministarstva pravosuđa zatražilo mišljenje o mjerodavnom pravu.

-da je 1. prosinca 2000., sud u zaprimio dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, iz kojeg dopisa proizlazi da nije sklopljen međunarodni ugovor između navedenih država te da se to Ministarstvo obratilo Ministarstvu vanjskih poslova RH, s molbom da diplomatskim putem od SR Njemačke pribavi propise koji reguliraju imovinska potraživanja iz ugovora o radu,

- da su se dopisom od 1. prosinca 2000., tužitelji očitovali na navode iz dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave te predložili zakazivanje ročišta,

- da je 31. siječnja 2001., sud zaprimio dopis Ministarstva pravosuđa u čijem prilogu se nalazio i dopis Ministarstva vanjskih poslova glede obavijesti o stranom pravu, a iz kojeg dopisa proizlazi da se zamolbi ne može udovoljiti jer je zahtjev preširoko naznačen,

- da se sud sa istom molbom 13. travnja 2001. ponovo obratio Ministarstvu pravosuđa, a da je 24. svibnja 2001. Ministarstvo proslijedilo zamolnicu Ministarstvu vanjskih poslova,

- da su tužitelji 15. listopada 2001. dopisom od sudu u zatražili da izvrši uvid u spis toga suda poslovni broj P-1202/95 glede mjerodavnog prava u slučaju spora iz imovinskog potraživanja u radu koji se obavlja u SR Njemačkoj, te zatražili zakazivanje ročišta,

- da je sud 7. ožujka 2002. zaprimio dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave u čijem prilogu se nalazio dopis Saveznog ministarstva za rad i socijalni poredak Savezne Republike Njemačke,

- da je ročište zakazano za 23. travnja 2002. odgođeno, jer nije pristupio punomoćnik tužitelja iako je bio uredno pozvan,

-da je na ročištu održanom 12. lipnja 2002., sud proveo sve dokaze, zaključio glavnu raspravu, a odluka će uslijediti pismenim putem,

- da je Općinski sud u Karlovcu 12. lipnja 2002., donio međupresudu poslovni br.P- 372/95-51. kojom je tuženiku naloženo da predlagateljima isplati neisplaćene plaće, naknadu za korištenje godišnjeg odmora, terenski dodatak, troškove puta u Njemačku i natrag i troškove gradskog prijevoza u Njemačkoj od mjesta stanovanja do radnog mjesta uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. srpnja 1994. pa do konačne isplate. Ujedno je odlučeno da će se do pravomoćnosti međupresude, zastati sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva i da će odluka o troškovima biti donesena kasnijom presudom,

- da je 28. svibnja 2003., sud protiv navedene presude zaprimio žalbu tuženika,

- da su dopisom od 12. kolovoza 2003. tužitelji molili sud da im dostavi žalbu tuženika, radi davanja odgovora na žalbu,

- da je 11. rujna 2003., sud u zaprimio odgovor na žalbu tužitelja,

- da je Županijski sud u Karlovcu, 24. studenog 2004., spis vratio Općinskom sudu u Karlovcu uz dopis s uputom pod poslovnim brojem Gž-1145/03, da postupi sukladno odredbi čl. 359. st. 2. ZPP,

- da je spis s novim izvješćem od 17. siječnja 2005. dostavljen Županijskom sudu u Karlovcu,

-da je 27. rujna 2006., Županijski sud u Karlovcu donio rješenje pod poslovnim broj Gž-149/05-3., kojim je pobijanu međupresudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu u Karlovcu na ponovni postupak,

- da je 6. listopada 2006., sud dostavio drugostupanjsko rješenje punomoćniku tužitelja i tuženika, uz poziv za ročište zakazano za 16. studenog 2006.,

-da je zakazano ročište za 16.studenog 2006.,

-da je od 7. ožujka 2007., spis predmeta priložen u spisu predmeta istog suda pod poslovnim br. P-530/97.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u ovom postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju, a budući da je tužba podnesena 1. ožujka 1995., tj. prije nego je stupio na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. i 14/02 - dalje Zakon o potvrđivanju konvencije), razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 05 studenog 1997.) dakle teče od 06. studenog 1997., pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja u ovom predmetu 1. listopada 2007., što ukupno iznosi 9 (devet) godina, 10 (deset) mjeseci i 25 (dvadeset pet) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako trajanje ovog sudskog postupka pred Općinskim sudom u Karlovcu i Županijskim sudom u Karlovcu, ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 – dalje: Ustav), posebno imajući u vidu da je u pitanju spor iz radnog odnosa pokrenut 1995., radi neisplate plaće, za koje predmete je i u smislu ranije odredbe iz članka 434. i sada važećeg članka 434. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljem tekstu ZPP) predviđeno hitno rješavanje.

Prema mišljenju ovog suda iako se radi se o činjenično složenom predmetu obzirom da je prvostupanjski sud morao primijeniti odredbe mjerodavnog stranog prava (radi se o sporu iz imovinsko pravnih potraživanja po ugovoru o radu koji se obavljao u SR. Njemačkoj), provesti financijsko vještačenja, složenost predmeta ne može opravdati ukupnu duljinu trajanja ovog postupka više od 11 (jedanaest) godina. Pogotovo i zato što predmet još uvijek nije meritorno riješen.

Dugotrajnost postupka koji se vodio u razmatranom razdoblju pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u konkretnom slučaju nije toliko posljedica neaktivnosti sudova, koliko njihove neučinkovitosti.

U tijeku postupka prvostupanjski sud je donio djelomičnu presudu 1 (jedan) put i međupresudu 1 (jedan) put, a drugostupanjski sud je 2 (dva) puta donio odluku povodom žalbe tuženika i vraćao predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Predlagatelj svojim postupcima nije pridonio duljini trajanja ovog postupka.

Sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka pred sudom prvog i drugog stupnja, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 1. listopada 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1) Punomoćniku predlagatelja P. K., odvjetniku u S. B., …,

2) Protustranka Državno odvjetništvo, Građansko - upravni odjel, Zagreb 3) Općinski sud u Karlovcu na broj P-372/95.