I Kž-106/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 106/12-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2011. godine br. K-177/11, u sjednici održanoj 14. ožujka 2012. godine, u prisutnosti branitelja optuženika, T. K., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. B. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 8. prosinca 2011. godine, br. K-177/11, proglasio je krivim opt. D. B. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva, iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, u nastavku: KZ) i na temelju čl. 218. st. 2. KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 21. lipnja 2011. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 132. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04 i 115/06, u nastavku: ZKP/97) optuženik je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan poduzeću B. d.o.o. naknaditi iznos od 2.545,00 kn. Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju T. K., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Predlaže da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu vijeća.

I Kž 106/12-6

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 27. veljače 2012. godine, br. KŽ-DO-262/12, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, T. K., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana i u odsutnosti optuženika koji se nalazi u pritvoru i ima branitelja, pa vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 optuženik navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da u odnosu na odlučne činjenice postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika koji prileže u spisu.

Na taj način optuženik parafrazira tekst odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 međutim, u obrazloženju te postupovne povrede ukazuje na razlike u iskazu svjedoka M. M. u istražnom postupku i na glavnoj raspravi, smatrajući da se takav iskaz ne može prihvatiti, čime u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po žalbi optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena postupovna povreda na koju optuženik ukazuje, budući izreka nije nerazumljiva, nema proturječja između izreke pobijane presude i obrazloženja, a prvostupanjski sud je za sva svoja utvrđenja dao razloge, posebno o odlučnim činjenicama.

Nema niti proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i samog zapisnika o tim iskazima, jer je prvostupanjski sud predočavao, na glavnoj raspravi, svjedoku M. M. razlike u odnosu na iskaz iz istražnog postupka, i to je naveo u obrazloženju pobijane presude dajući na kraju i ocjenu tog iskaza.

Razlikama u iskazima ne ostvaruje se navedena postupovna povreda, kako to smatra žalba optuženika, već samo može utjecati na vjerodostojnost svjedoka, a time i na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 nije utvrđeno da bi bila počinjena i koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 106/12-6

Sud prvog stupnja je osnovano prihvatio iskaz svjedoka M. M., budući se radi o sasvim nezainteresiranom svjedoku koji nema razloga izlagati sebe neugodnostima i neosnovano teretiti optuženika. Svjedok je naprosto izvršavala svoju građansku dužnost, što nije uobičajena pojava, ali se događa.

Svjedok M. M. je bila dosljedna i uvjerljiva u opisivanju svega što je vidjela to poslijepodne, i vrlo jasna u navodu da je prepoznala optuženika kao jednog od dvojice počinitelja razbojništva u B. d.o.o.. Vidjela ga je kada se s njim mimoišla na ulici, a prepoznala ga je i na video snimci s nadzorne kamere B. d.o.o. koju joj je pokazala policija i to kao osobu iz kvarta.

Neosnovano žalba pokušava taj iskaz dovesti u sumnju razlikama u iskazu danom na glavnoj raspravi u odnosu na onaj iz istrage, jer je svjedok te razlike prihvatljivo objasnila. Žalbom se pokušava dovesti u pitanje mogućnost prepoznavanja optuženika slabijim vidom svjedoka na daljinu, međutim svjedok je bila sigurna da je upravo optuženik ta osoba koju je vidjela, a prepoznala ga je i na snimci video nadzora trgovina B. d.o.o..

Prijavila ga je neposredno nakon počinjenja djela i ponovno čim je došao u njezin lokal, kada ga je prepoznala, jer ranije nije znala njegovo prezime.

Djelomičnom rekonstrukcijom na licu mjesta utvrđeno je da je svjedok mogla vidjeti sve ono o čemu je iskazivala, pa je stoga sud prvog stupnja osnovano taj iskaz prihvatio istinitim.

Takav iskaz prvostupanjski sud je doveo u vezu sa iskazom svjedoka R. K., vlasnice knjigovodstvenog servisa u prolazu V. B. 10, čije su kamere zabilježile kretanje dvojice muškaraca u tom prolazu i u tom vremenskom razdoblju, upravo na način kako je to opisala svjedok M. M..

Upravo na osnovu iskaza svjedoka R. K., prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog da se pregleda video snimka knjigovodstvenog servisa. Svjedok je iskazala da se na snimci ne vide lica osoba, da je kamera ograničenog dometa, radijusa oko 2 metra, i usmjerena na vrata servisa, a s obzirom na iskaze svjedoka o osmatranju prodavaonice od strane počinitelja razbojništva, tijekom poslijepodneva, provođenje tog dokaza ne bi doprinijelo drugačijem utvrđenju činjeničnog stanja.

Takav dokaz nije niti prijedlog za saslušanje svjedoka M. V., S. M. i N. M., koji bi trebali potvrditi da je optuženik dolazio u lokal svjedoka M. M. u vremenskom periodu između počinjenja djela i prijave od strane ove svjedokinje. Naime, svjedok M. M. je iskazala da je optuženik bio u lokalu večer prije, ali je tada radila druga zaposlenica, a kada je došao drugi dan, prepoznala ga je i pozvala policiju.

S obzirom da je svjedok M. M. odmah nakon počinjenja djela iskazala da poznaje jednog od počinitelja, po imenu i iz kvarta, ali da mu ne zna prezime, a pozvala je policiju kada ga je prepoznala u svom lokalu, nije osnovana žalbena tvrdnja da bi iskazi predloženih svjedoka na okolnosti koje se navode u žalbi, obezvrijedili iskaz svjedoka M. M., jer u njemu nema kontradiktornosti na koju ukazuje optuženik u žalbi.

I Kž 106/12-6

Zbog čega policija nije ranije identificirala optuženika na temelju iskaza svjedoka, i lišila ga slobode, je samo hipotetsko žalbeno pitanje koje ne zahtijeva odgovor i nije odlučno za utvrđivanje činjeničnog stanja, jer je svjedok M. M. rekla sve što je znala i učinila, kao građanin, sve što je mogla.

S obzirom na iskaz svjedoka M. M., koji je na određeni način potvrđen i činjenicom da korisnik mobitela, vlasništvo optuženika, nije bio dostupan u dane 27. i 28. svibnja, nije osnovan ni prijedlog za saslušanje svjedoka M. B., na okolnosti alibija, kojeg je optuženiku nastojao dati i svjedok M. M.. Kako osnovano zaključuje prvostupanjski sud, da je optuženik i obavljao radove na kući svoga strica, u vrijeme kako tvrdi, s obzirom na malu udaljenost mogao je doći u Z. i počiniti ovo kazneno djelo.

Osim toga, nasuprot uvjerljivom iskazu svjedoka M. M., obrana optuženika osnovano nije prihvaćena po sudu prvog stupnja, jer ju je mijenjao u tri navrata, svaki puta nudeći drugi alibi i takvi zaključci prvostupanjskog suda nisu s uspjehom osporeni žalbenim navodima.

Kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon, nije osnovana žalba niti u tom dijelu, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl 379. st. 1. toč 2. ZKP/97 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, za koju optuženik samo navodi da je pogrešna, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je sud prvog stupnja adekvatno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, i koje se žalbom ne osporavaju, niti se navode neke nove, koje ne bi bile cijenjene. Pri tako utvrđenim okolnostima optuženiku je izrečena kazna zatvora koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.

Osnovano je oštećenom trgovačkom društvu B. d.o.o. dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu koji je kaznenim djelom otuđen iz trgovine, pa žalba optuženika nije osnovana niti u tom dijelu, koja žalbena osnova je istaknuta u uvodu žalbe, ali se ne obrazlaže.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. ožujka 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.