Rev-2593/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2593/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Borisa Guttmanna kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) K.I. iz O., . ., 2) G.M. iz O., . .,. 3) Š.D. iz O., . ., i 4) D.F. iz G., . ., svi tužitelji zastupani po punomoćniku B.S., dipl. pravniku Općinskog sindikalnog povjereništva u P., protiv tuženika D. B., radi poništenja odluke o rasporedu u drugo poduzeće, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 21. veljače 1994. broj Gž-123/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 2. studenog 1993. broj P-280/93-6 u st. I izreke, u sjednici održanoj 26. ožujka 1997.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Puli od 21. veljače 1994. broj Gž- 123/94-2 i presuda Općinskog suda u Bujama od 2. studenog 1993. broj P-280/93-6 u st. I izreke prvostupanjske presude i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Bujama od 2. studenog 1993. broj P-280/93-6 suđeno je:

"I. Poništavaju se odluke tuženika broj 888/93, 888-1/93, 888-2/93 i 888-4/93 sve od 6. travnja 1993. kojima su tužitelji raspoređeni na rad u Poduzeće S. B. na radnom mjestu čuvara, te se utvrđuje da su tužitelji i dalje u radnom odnosu kod tuženika i ova ih je dužna rasporediti na poslove i radne zadatke radnih mjesta koje su obavljali prije donošenja spornih odluka, u roku od 8 dana.

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljima razlike plaće u razdoblju od 6. travnja 1993. do dana ponovnog povratka na posao u roku od 8 dana."

Presudom Županijskog suda u Puli od 21. veljače 1994. broj Gž-123/94-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u dijelu u kojem se odnosi na st. I donijete presude Općinskog suda u Bujama broj P- 280/93-6 od dana 2. studenog 1993. i u tome dijelu (gdje je odlučeno o poništenju odluke tuženika o rasporedu tužitelja na rad u drugo poduzeće, o utvrđenju da su i dalje u radnom odnosu kod tuženika i da ih je ovaj dužan rasporediti na radna mjesta na kojima su bili i prije toga rasporeda) prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske presude u pravcu razloga revizije.

Revizija je osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tuženik s poduzećem S. sklopio ugovor kojim se to poduzeće obvezalo preuzeti u radni odnos tužitelje, te je tuženik donio sporne odluke kojim svoje djelatnike - tužitelje s danom 6. travnja 1993. raspoređuje u to poduzeće.

Budući da tužitelji smatraju da su sporne odluke nezakonite tražili su da sud te odluke ponište i utvrdi da njima radni odnos kod tuženika nije prestao te obveže tuženika da tužitelje rasporedi na poslove i radne zadatke radnih mjesta koje su obavljali prije donošenja spornih odluka.

Pravomoćno je udovoljeno tom zahtjevu tužitelja, jer su nižestupanjski sudovi ocijenili da sporne odluke tuženika nisu zakonite zbog toga što tuženik nije postupio u smislu čl. 21. Zakona o osnovim pravima iz radnog odnosa u smislu čl. 24. do 26. Zakona o radnim odnosima, a kao i razlog su naveli i to što se tužitelji nisu suglasili sa takvim rasporedom.

Po ocjeni ovog revizijskog suda u ovom je slučaju trebalo primjeniti odredbu čl. 15. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91).

Prema toj zakonskoj odredbi, naime, radnik može biti preuzet na rad u drugu organizaciju odnosno kod poslodavca uz uvjete i u slučajevima što su utvrđenim općim aktom.

Dakle, primjenom navedene zakonske odredbe potrebno je samo da budu utvrđeni uvjeti i slučajevi u općem aktu tuženika (na što ukazuje revident), a okolnost da radnik nije dao suglasnost za svoj prelazak na rad u drugu organizaciju ne utječe na zakonitost odluke o prelasku u drugu radnu organizaciju, kada je druga radna organizacija preuzela radnika osiguravši mu kontinuitet rada.

Proizlazi da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u ovoj pravnoj stvari nisu utvrdili sve odlučne činjenice i okolnosti u ovom slučaju, pa je reviziju tuženika valjalo prihvatiti i ukinuti nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U nastavku postupka dužnost je prvostupanjskog suda da se pridržavajući navedenog u ovom rješenju utvrdi sve odlučne činjenice i okolnosti i nakon toga ponovno odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.