Legislator Case Law & Legislation
I Kž-536/1995-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal; amnesty law applies broadly to crimes committed during war against Croatia.

Case Number I Kž-536/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the military prosecutor's appeal against a first-instance decision to terminate criminal proceedings. The prosecutor argued that the amnesties law should not cover crimes protecting the armed forces, but the court rejected this narrow interpretation. The court held that because the law does not list specific crimes, it must be applied broadly to all crimes committed during the war against Croatia.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske; amnesties law applies broadly to all crimes committed during the war without requiring specific listing.

Keywords

AI generated
amnesties law war crimes criminal proceedings termination narrow interpretation prosecutor appeal

Cited Legislation

AI generated
Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske
čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu
Rješenjem suda prvoga stupnja, na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, a u vezi sa izmjenom toga zakona ("NN" br.
čl. 360. st. 2. ZKP
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, podržao je žalbu vojnog tužitelja, s prijedlogom kao u žalbi.
čl. 385. st. 3. ZKP
Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-536/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Ž.B., zbog kriv. iz čl. 169. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 29. lipnja 1995. godine br. K-76/95 (Kv-71/95), u sjednici održanoj 21. rujna 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvoga stupnja, na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, a u vezi sa izmjenom toga zakona ("NN" br. 58/92 i 39/95), obustavljen je krivični postupak protiv okr. Ž.B. zbog kriv. djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj i predložio da ono bude ukinuto. Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, podržao je žalbu vojnog tužitelja, s prijedlogom kao u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Vojni tužitelj drži, a s obzirom da zakonom o oprostu nisu taksativno navedena krivična djela na koja se oprost odnosi, s obzirom na aktualne političke prilike u sklopu kojih je taj zakon (s izmjenom) donijet, "da je moguće razabrati izvornu naknadu zakonodavca da činom abolicije obuhvati počinitelje onih kaznenih djela u kojima se kao objekat krivičnopravne zaštite pojavljuju sigurnost te ustrojstvo Republike Hrvatske...", a ne i krivična djela čiji je objekat zaštite "očuvanje ustrojstva i uspješnog djelovanja oružanih snaga Republike Hrvatske", a kako predmetno krivično djelo koje "egzistira neovisno o postojećem ratu i oružanom sukobu protiv Republike Hrvatske", to da se Zakon o oprostu ne bi mogao primijeniti. Izloženo stanovište vojnog tužitelja nije ispravno upravo iz razloga što Zakonom o oprostu nisu taksativno navedena krivična djela počinitelje kojih treba obuhvatiti amnestijom. Upravo zbog te činjenice, taj zakon se ne može tumačiti preusko i u dvojbi nepovoljno za počinitelje krivičnih djela, u koliko su ona počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske i u koliko se ne radi o krivičnim djelima kakva se imaju u vidu u čl. 2. Zakona o oprostu.

Osim toga, bilo bi i nelogično, ali i neprihvatljivo, tumačiti Zakon o oprostu na način kako to čini vojni tužitelj, a naime, da bi taj zakon trebalo primjenjivati na počinitelje (nekih) krivičnih djela čiji je zaštitni objekt sama država Republika Hrvatska, njena sigurnost i ustrojstvo, a ne na počinitelje krivičnih djela kod kojih je zaštitni objekat čuvanje ustrojstva i uspješnog djelova oružanih snaga, čuvara i branitelja te sigurnosti i toga ustrojstva Republike Hrvatske. Dakako, predmetno krivičo djelo može biti počinjeno i u miru, kao što to mogu biti i brojna druga krivična djela koja podliježu oprostu, ali to nije odlučno, već je odlučna činjenica da je ono počinjeno u "postojećem ratu", u razdoblju obuhvaćenom Zakonom o oprostu, da Republika Hrvatska nije obavezna na progon počinitelja toga djela.

Stoga je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da prema okrivljeniku za inkriminirano mu krivično djelo treba primijeniti Zakon o oprostu.

Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 21. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.