Rev-969/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 969/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužitelja A. t. d. P. a.d. B., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika E. t. d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1400/06-2 od 4. veljače 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-763/05-7 od 12. prosinca 2005., u sjednici održanoj 16. travnja 2013.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1400/06-2 od 4. veljače 2009. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-763/05-7 od 12. prosinca 2005. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik poslovnih prostorija sagrađenih na nekretnini kč.br. 145 zk.ul. 340 k.o. O., te da je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu kao i naknaditi parnične troškove, dok je prema toč. II. izreke tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 21.715,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj ujedno i podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) smatrajući da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao zauzeti pravno stajalište o pitanju sukcesije između bivših država članice SFRJ jer da o tom pitanju postoji neujednačena sudska praksa. Potražuje trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio reviziju i u smislu čl. 382. st. 2. ZPP a koja revizija je dopuštena samo u slučaju ukoliko se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Međutim, prema pravnom stajalištu ovog suda u ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP jer je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude preko iznosa 100.000,00 kn obzirom da je sud na ročištu održanom 14. listopada 2005. donio rješenje kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 525.000,00 kn.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u smislu prethodno citirane odredbe ovaj sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bila počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju pazi po službenoj dužnosti.

Iako se tužitelj u reviziji poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, isti ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala, pa stoga ove prigovore kao neobrazložene ovaj sud niti ne može razmatrati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik poslovnih prostorija sagrađenih na nekretnini kč.br. 145 zk.ul. 340 k.o. O., te na izdavanje tabularne isprave.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prijeporna nekretnina prvotno bila upisana kao društveno vlasništvo sa upisanim korisnikom P. ". J. t. i. a. p. i. Beograda,

- da je rješenjem Okružnog privrednog suda u Rijeci, poslovni broj Fi-3585/91 od 23. rujna 1991. i Fi-10452/92 od 24. prosinca 1992. tuženik upisan kao trgovačko društvo E. t. p.o., koje trgovačko društvo je organizirano na temelju odluke o izdvajanju organizacijskih jedinica O., P., R., P. i R., koje su bile u sastavu P. B.,

- da je predmetna nekretnina obuhvaćena postupkom pretvorbe tuženika, te da je takva izuzeta od zabrane raspolaganja i opterećenja prema čl 1. st. 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 36/91),

- da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine odnosno kč.br. 145 zk.ul. 340 k.o. O..

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je upis prava vlasništva sa tužitelja na tuženika proveden u skladu sa važećim propisima Republike Hrvatske (čl. 3. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 36-91) i Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 39/41, 44/91, 52/91, 5/92, 39/91 i 44/91), pa ocijenivši da tužitelj ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave, odbijaju tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske zabranjuje se raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanju hipoteke i sl.) na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, u posjedu, na korištenju ili upravljanju organa institucija federacije, republika i pokrajina K. i V.. Navedena zabrana odnosi i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske.

Prema čl. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske zabranjuje se poduzećima i drugim pravnim osoba sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske kao i drugim organima i institucijama federacije, republika i pokrajina K. i V., da prijenosom prava raspolaganja, prodajom, drugim pravnim poslom ili aktom internog poslovanja osnovna sredstva svojih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika bez obzira da li imaju svojstvo pravne osobe na teritoriju Republike Hrvatske, prenose sa teritorija Republike Hrvatske.

Prema st. 3. istog članka poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju R. S., R. C. G. i P. K. i V. mogu se odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacijom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba.

Prema čl. 8. Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 52/91) kojom je prestala važiti Uredba o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravnima određenih poduzeća na teritoriju Republike Hrvatske sredstva pravnih osoba čije je sjedište na teritoriju S., autonomnih pokrajina K. i V. te R. C. G. koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske prenose se na pravne osobe nastale organiziranjem njihovih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika.

Imajući na umu sadržaj navedenih uredbi, te činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova a posebno činjenicu da se tuženik na temelju Odluke o izdvajanju organizacijskih jedinica O., P., R., P., R. i U. u sastavu J.t.p. P. iz B. i organizirao u zasebno pravnu osobu, odnosno novo osnovano poduzeće E. t. p.o. R., upisao u sudski registar, čime je sva imovina koja je činila sredstva poduzeća j.t.p. P. B. prenesena na novo osnovanu pravnu osobu, a temeljem potvrde A. z. r. i r. p. u. P. broj UP-13/29-06-92/41 od 28. listopada 1992. odobrena je i izvršena pretvorba poduzeća E. t. i izvršen je upis tog društva u sudski registar temeljem rješenja Fi-10452/92 od 24. prosinca 1992. pa je stoga prijeporna nekretnina obuhvaćena postupkom pretvorbe izuzeta od zabrane raspolaganja i opterećenja, da je zemljišno knjižni sud pod poslovnim brojem Z-578/92 upisao pravo korištenja tuženika odnosno pod brojem Z- 1138/94 upisao pravo vlasništva na tuženika, i prema ocjeni ovog suda pravilan je stav nižestupanjskih sudova da je tuženik stekao pravo vlasništva sporne nekretnine na valjan način u skladu s odredbom čl. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i čl. 1. i čl. 8. Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretninama, imovini i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

Odredba Aneksa G ugovora o pitanjima sukcesije na koje se poziva tužitelj ne daju mu pravo tražeći od tuženika da mu prizna pravo vlasništva predmetne nekretnine i izda tabularnu ispravu. Prema čl. 2. st. 1. podstavak (a) tog Aneksa prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu sa utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivališta tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili imaju mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi,a ne državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog međunarodnog prava. Obveznik priznanja prava i vraćanje je prema tome država (koja u ovom sporu nije tužena). Tužitelj ne tvrdi da je Republike Hrvatske (neko njezino tijelo) donijela akt u kojemu priznaje pravo vlasništva na spornim nekretninama. Pravo vlasništva tužitelj nije stekao na temelju samog ugovora o pitanjima sukcesije, jer mu to pravo tek treba biti priznato, a što jasno proizlazi iz zadnje rečenice odredbe čl. 2. st. 1. toč. a) Aneksa G koja glasi: "Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava". Prema tome, tužitelju bi tek trebalo biti priznato pravo vlasništva, a nakon toga nadležno tijelo bi trebalo odlučiti o tome vraća li se nekretnina ili mu se priznaje pravo na naknadu. Pri tome treba reći da je prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine – Međunarodni ugovor" broj 2/04) njegova provedba u djelokrugu državnih tijela navedenih u toj odredbi, a ne sudova.

Zbog tih razloga revizija tužitelja temeljem čl. 393. ZPP odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. travnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.