Rev-1517/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1517/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. T. iz S. koga zastupa M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Zajednice osiguranja imovine i lica S. iz S. koju zastupa E. K., odvjetnica u Z. i Z. s. T. iz Lj. uz sudjelovanje umješača M. M. iz Nj., koga zastupa B. V., odvjetnik u C., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. rujna 1989, br. Gž-5101/89-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 5. prosinca 1988, br. P-357/ 87, u sjednici održanoj dana 13. studenog 1990,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja preinačuje se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 12. rujna 1989. br. Gž-5101/89-2 i sudi:

Tuženici Zajednica osiguranja imovine i lica S. iz S. i Z. s. T. iz Lj. dužni su solidarno platiti tužitelju iznos od 829 (osamstodvadesetdevet) dinara (8,289,840 prijašnjih dinara) zajedno s kamatama po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene na vrijeme od preko godinu dana time da kamate teku na iznos od 24 dinara (240.000 prijašnjih dinara) od 14. rujna 1986. a na iznos od 805 dinara (8,050.000 prijašnjih dinara) od 6. prosinca 1988. godine do isplate, te su mu također dužni solidarno platiti parnični trošak u iznosu od 80 (osamdeset) dinara (800.000 prijašnjih dinara).

Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.

Tužitelj je dužan naknaditi tuženicima i to Z. S. na ime parničnog troška iznos od 8 (osam) dinara te umješaču M. M. iznos od 3 (tri) dinara sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezani su tuženici platiti tužitelju solidarno iznos od 8,289.840 prijašnjih dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen, a tužitelj je dužan naknaditi tuženici Z. S. i umješaču parnični trošak.

Drugostepeni sud je preinačio presudu prvostepenog suda i tužbeni zahtjev odbio prema tuženici Z. s. T. iz Lj. kao neosnovan, te obvezao tužitelja da ovom tuženiku naknadi parnični trošak kao i umješaču na strani ovog tuženika.

Protiv presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Traži trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije sporno da je tužitelj bio putnik u autobusu strane registracije koji se sudario s osobnim automobilom domaće registracije na teritoriju republike u kojoj tuženik Z. s. T. ima svoje sjedište. Također nije sporno da je štetni događaj skrivio vozač automobila domaće registracije koji je bio osiguran kod tuženice Zajednice osiguranja S. zahtjevom svoje tužbe traži naknadu štete od obje tuženice.

Prvostepeni sud je pozivajući se na odredbu čl. 17S. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i obvezao obje tuženice da tužitelju solidarno naknade štetu.

Drugostepeni sud je u odnosu na tuženicu Z. s. T. preinačivši presudu tužbeni zahtjev odbio iz razloga što smatra da u slučaju kao što je ovaj, kada je poznato da je vozač osobnog automobila domaće registracije skrivio štetni događaj, čiji je osiguravatelj tužena Zajednica osiguranja S. tj. kada je poznat štetnik i njegov osiguravatelj da nema osnova za odgovornost tuženice Z. s. T. stajalište prvostepenog suda je pravilno, dok takvo stajalište drugostepenog suda nije pravilno.

Po odredbi čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

Stavak 4. toga člana spomenutog zakona predviđa da za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

Tužitelj kao putnik u autobusu je u konkretnom sporu treća osoba, pa prema tome za štetu koju je on pretrpio po prije spomenutoj odredbi čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima odgovaraju mu imaoci motornih vozila solidarno, odnosno umjesto njih njegovi osiguravatelji.

Nakon stupanja na snagu Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Sl. list SFRJ", br. 24/76) za štetu koju trećim osobama prouzrokuju osobe koje motornim vozilima inozemne registracije dolaze na teritorij SFRJ odgovara Udruženje osiguravajućih organizacija Jugoslavije sa sjedištem u B. (kao B. prema odredbama interbiro sporazum).

Međutim prema odluci X. Skupštine Udruženja osiguravajućih organizacija od 1. srpnja 1976. godine takve štete likvidira i isplaćuje domaća zajednica osiguranja koja u republici odnosno autonomnoj pokrajini u kojoj je došlo do nezgode ima svoje sjedište, pa je ta zajednica i legitimirana u tim odštetnim parnicama.

Prema tome u ovom sporu je legitimirana i Z. s. T. jer ona ima sjedište u republici u kojoj je došlo do nezgode.

Iz tih razloga je drugostepeni sud u odnosu na ovu tu-ženicu pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga revizija osnovana, te ju kao takvu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 13. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.