Gž-883/2017-3 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-883/2017-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja Z.h. d.o.o., P. Č., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H.&partneri iz Z., protiv tuženika M. K. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku R. K. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 16428/2015 od 21. travnja 2017., 5. veljače 2018.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-16428/2015 od 21. travnja 2017. u dijelu točke I. izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj Ovrv-12185/2015 od 3. srpnja 2015. radi naplate iznosa od 7,66 kuna (preko iznosa od 356,05 kuna do iznosa od 363,71 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom, te radi naplate troška ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna (preko iznosa od 261,50 kuna do iznosa 300,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke I. i točki II. izreke i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj O.-12185/2015 od 3. srpnja 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 356,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 71,21 kuna od 16. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 71,21 kuna od 16. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 71,21 kuna od 16. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 71,21 kuna od 16. studenoga 2014. do isplate

- na iznos od 71,21 kuna od 16. prosinca 2014. do isplate

po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.562,50 kuna kn, u roku od osam dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj Ovrv-12185/2015 od 3. srpnja 2015., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 363,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime pružene usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od kolovoza do prosinca 2014., za nekretninu na adresi u Z.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud spornim utvrđuje način obračuna cijene usluga odvoza otpada, odnosno je li tužitelj nezakonito naplaćuje odvoz otpada po kriteriju površine objekta, umjesto po volumenu predanog otpada.

Uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, i to izvod iz poslovnih knjiga, knjigovodstveno stanje obveznika, izvadak iz registra matičnih podataka i računa utvrđuje da je tužitelj visinu predmetne tražbine utvrdio prema površini stambenog prostora, sukladno odredbi članka 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada („Službeni glasnik Grada Z.“ broj 7/08 i 11/09 – dalje: Pravilnik), koja se primjenjuje od 1. travnja 2008., te propisuje i druge obračunske kriterije, kao što je zadužena površina korisnika usluge.

S obzirom na navedeno, a citirajući odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09 i 94/2013 dalje: ZO), članka 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpada ("Narodne novine" broj 60/08), članka 33. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13 - dalje: ZOGO), zaključuje da od 1. siječnja 2010. više nije bilo dozvoljeno, kao obračunski kriterij, primjenjivati površinu stambenog prostora, slijedom čega da tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZOGO-a, kojom odredbom su taksativno kao kriteriji navedeni isključivo jedinica mase otpada, odnosno volumen otpada, te da nije mogao proizvoljno određivati nove kriterije koji nisu predviđeni niti jednim tada važećim zakonskim propisom koji uređuju predmetnu materiju, a da činjenica da Vlada Republike Hrvatske nije donijela uredbu sukladno odredbi članka 182. stavku 1. ZOGO-a, ne utječe na drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari, budući da je tužitelj još 1. siječnja 2010. trebao uskladiti poslovanje sa ZO-om i organizirati naplatu usluge prema masi, odnosno količini predanog otpada.

Stoga, a budući da odredba članka 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada („Službeni glasnik Grada Z.“ broj 7/08, 11/09) propisuje i druge obračunske kriterije, kao što je zadužena površina korisnika usluge, čime je ista od 1. siječnja 2010. u nesuglasju s odredbama ZO-a i ZOGO-a, prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 49/02), isključuje njezinu primjenu u konkretnom slučaju.

U prilog navedenom ističe i da je odredbom članka 24. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) određeno da prodaja potrošačima javnih usluga, kada to priroda javne usluge dopušta, mora biti obračunata prema potrošnji.

O troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava, te se presuda može ispitati.

Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude, pogrešno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu u kojem je ukinut citirani platni nalog za iznos od 7,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime obračunate zakonske zatezne kamate, prikazane na računima za kolovoz i listopad 2014. godine.

Naime, odredbom članka 187. stavka 3. ZOGO-a propisano je da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju ZKG-a u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće, u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.

Odredbom članka 33. stavka 20. ZOGO-a propisano je da, između ostalog, način i uvjete obračuna i strukturu cijene navedene javne usluge propisuje Vlada Republike Hrvatske uredbom iz članka 29. stavka 10. ZOGO, a koju Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom je ista bila dužna donijeti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ZOGO-a odnosno do 23. srpnja 2014., temeljem koje bi jedinice lokalne samouprave, u roku od tri mjeseca od njenog stupanja na snagu, bile dužne donijeti Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, sukladno odredbi članka 30. stavka 7. ZOGO-a, u svezi sa člankom 179. stavkom 5. ZOGO-a koja, između ostalog, mora sadržavati kriterij obračuna količine otpada.

Međutim, budući da Vlada Republike Hrvatske, nije postupila sukladno navedenom, odnosno, budući da je Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom donijela tek 26. svibnja 2017., a koja je stupila na snagu 1. studenog 2017., jedince lokalne samouprave nisu mogle donijeti Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, a samim time niti davatelj usluga, odnosno tužitelj nije mogao donijeti Cjenik komunalnih usluga, sukladno propisanim kriterijima.

Stoga se, a primjenom ranije citirane odredbe članka 187. stavka 3. ZOGO-a, Pravilnik, čiju je primjenu sud prvog stupnja u konkretnom slučaju otklonio, kao podzakonski akt donijet temeljem članka 17. ZO-a i članka 20. stavka 1. ZKG-a, kao i Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada tužitelja od 31. srpnja 2009., i dalje primjenjuje, a s obzirom da osnovanost i visina tužbenog zahtjeva proizlaze iz dokumentacije dostavljene u spis, koju tuženik tijekom postupka nije valjano osporio, niti je predložio dokaze u prilog svojih tvrdnji, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, preinačiti pobijanu presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj Ovrv-12185/2015 od 3. srpnja 2015. u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 356,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja navesti da je odredbom članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) propisano da, između ostalih, predmetna tražbina zastarijeva za jednu godinu. Stoga, budući da je dospijeće najstarijeg utuženog računa 15. kolovoza 2014. godine, a da je prijedlog za ovrhu podnesen 19. lipnja 2015. godine, u konkretnom slučaju prigovor zastare predmetne tražbine nije osnovan.

Međutim, kako je ranije navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je ukinuo citirani platni nalog za iznos od 7,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime obračunate zakonske zatezne kamate, prikazane na računima za kolovoz i listopad 2014.

Naime, s obzirom da je tužitelj svojim zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate obuhvatio i navedeni iznos već obračunatih zateznih kamata prikazanih na računima za kolovoz i listopad 2014., te na taj način iste zatražio dva puta, pravilno je citirani platni nalog, u tom dijelu, ukinut, slijedom čega je odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

S obzirom na odluku o glavnoj stvari, odnosno da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 154. st. 3. ZPP-a), primjenom tarifnog broja 11. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), te priznati tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 262,50 kuna, i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kuna, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kuna i PDV u iznosu od 52,50 kuna, te trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 kuna, i to za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna, sukladno tarifnom broju 7. točki 8. Tarife i PDV u iznosu od 125,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna sukladno tarifnom broju 10. točki 3. Tarife i PDV u iznosu od 75,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 1.562,50 kuna.

U odnosu na preostali dio točke I. izreke pobijane presude kojom je ukinut citirani platni nalog u dijelu troška ovršnog postupka preko iznosa 262,50 kuna do zatraženih 300,00 kuna (odnosno za iznos od 37,50 kuna), žalbu tužitelja valjalo je odbiti i pobijanu presudu potvrditi, budući trošak javnobilježničke dostave tužitelj nije dokazao.

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci 5. veljače 2018.

S U D A C

Dubravka Butković Brljačić v.r.

Općinskom građanskom sudu u Zagrebu

Vraća se spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.