Legislator Case Law & Legislation
Gž-1397/2008-2 AI generated

Gž-1397/2008-2 · Županijski sud u Osijeku

Case Number Gž-1397/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zvonka Tomakovića, kao predsjednika vijeća, Drage Grubeše i Dubravke Vučetić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.V., iz B., zastupanog po punomoćniku R.V., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupana po ODO Osijek - građansko upravni odjel, radi isplate 94.984,00 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u O. br. P- 1356/06-7. od 12. veljače 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2009. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gž-1397/2008-2 · Županijski sud u Osijeku: Suprotno žalbenim navodima tužitelja u prvostupanjskoj presudi nema nejasnoća i proturječnosti na koje se upire u žalbi, pa prema tomu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gž-1397/08-2.

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zvonka Tomakovića, kao predsjednika vijeća, Drage Grubeše i Dubravke Vučetić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.V., iz B., zastupanog po punomoćniku R.V., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupana po ODO Osijek - građansko upravni odjel, radi isplate 94.984,00 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u O. br. P- 1356/06-7. od 12. veljače 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2009. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja (toč. I i II).

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužitelj Đ.V. iz B., protiv tužene Republika Hrvatska sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 94.984,00 kn, na ime naknade protuvrijednosti oduzetih stvari bez pravnih osnova, sa zakonskom kamatom tekućom počev od 22.5.2003.g. do isplate, kao i da tužitelju naknadi prouzročene troškove spora.

U CIJELOSTI KAO NEOSNOVAN

II/ Tužitelj Đ.V. iz B. dužan je tuženiku Republika Hrvatska naknaditi ukupan parnični trošak od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja u prvostupanjskoj presudi nema nejasnoća i proturječnosti na koje se upire u žalbi, pa prema tomu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

Nije sporno da je tuženik u kaznenom predmetu br. K-688/99. presudom Općinskog suda u Vukovaru proglašen pravomoćno krivim, što je dana 18. siječnja 1997. godine, na graničnom prijelazu T. pri ulasku u Republiku Hrvatsku protupravno prenio predmete od zlata preko granične crte izbjegavajući mjere carinskog nadzora, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ, za koje je djelo osuđen novčanom kaznom.

Također, nije sporno da je protiv tuženika rješenjem komisije br. P-... od 8. prosinca 2004. godine obustavljen prekršajni postupak zbog carinskog prekršaja iz čl. 343. st. 1. toč. 2. Carinskog zakona - dalje CZ, s obrazloženjem da u smislu čl. 23. Zakona o prekršajima postoje razlozi za obustavu prekršajnog postupka, jer su u kaznenom djelu za koji je tuženik proglašen krivim sadržana i obilježja prekršaja.

Nije sporno da je oduzeta zlatnina na dražbi prodana.

Iz uvida u carinski prekršajni spis, proizlazi da je tužitelj zlatninu prevozio osobnim automobilom za vlasnika zlatarske radnje Đ. iz V., vlasništvo Lj. V.(br. P-...).

Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev polazeći od shvaćanja da ne postoji odgovornost za štetu tuženika u smislu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave.

U žalbi tužitelja ovo shvaćanje prvostupajskog suda se niti ne osporava.

Tužitelj u tužbi, što ponavlja i u opširnim žalbenim navodima, smatra da mu pripada pravo na povratak oduzetih stvari ili na njihovu naknadu temeljem instituta stjecanja bez osnova u smislu čl. 210. st. 3. ZOO/91.

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan po pravnom osnovu koji je u tužbi naznačio tužitelj.

Kada je prekršajni postupak obustavljen iz razloga što je u kaznenom djelu za koje je tužitelj proglašenim krivim konzumiran i prekršaj, suprotno stajalištu tužitelja, osnov po kojem su oduzete stvari zbog toga nije otpao, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 210. st. 3. ZOO. No, neovisno o tomu, tužitelj kao osoba koja je samo prevozila zlatninu za vlasnika stvari, nije aktivno legitimiran u ovoj parnici.

Odluka o troškovima parničnog postupka je u svemu zakonita i pravilna.

Budući žalba tužitelja nije osnovana iz žalbenih razloga, a niti iz razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. ZPP).

U Osijeku 29. siječnja 2009. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZVONKO TOMAKOVIĆ,v.r.