Gžzp-1022/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 1022/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja V. G. iz B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gzp-49/11 od 19. rujna 2011., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gzp-49/11 od 19. rujna 2011.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gzp-49/11 od 19. rujna 2011. odbijen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao neosnovan. Protiv tog rješenja predlagatelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, sve u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ br. 73/91 – dalje: ZPP). Predlaže žalbu uvažiti i ukinuti prvostupanjsko rješenje.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka jest zahtjev predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupka koji se kod Općinskog suda u Opatiji vodi pod poslovnim brojem P-2390/07 (ranije Ovr-5908/05), pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 i 130/11 - dalje: ZS).

Prvostupanjski sud pobijano rješenje u bitnom temelji na utvrđenju da je predmetni parnični postupak pravomoćno okončan još 2009., dok je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen 2. kolovoza 2011., radi čega je zahtjev odbio kao neosnovan. Žalitelj u žalbi osporava rečeno utvrđenje suda, navodeći u bitnom kako je u predmetnoj pravnoj stvari podnio reviziju, koja je odbačena kao nedopuštena zbog nezakonitog postupanja parničnog suda.

Slijedom iznesenih žalbenih navoda i utvrđenja prvostupanjskog suda, valja ukazati na nekoliko odlučnih činjenica. Iako je u pravu žalitelj kada navodi da je protiv rečene odluke podnio reviziju (što je razvidno i iz prvostupanjskog spisa), i to 24. ožujka 2009., rečena revizija odbačena kao nedopuštena rješenjem prvostupanjskog suda 28. siječnja 2011., što također proizlazi i prvostupanjskog spisa. Razvidno je i da je protiv potonjeg rješenja ovdje predlagatelj podnio žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 9. svibnja 2011. odbijena kao neosnovana.

Obzirom da je, dakle, revizija na koju se poziva žalitelj pravomoćno odbačena kao nedopuštena, to proizlazi kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je razmatrani parnični postupak pravomoćno okončan još 2009., kao i utvrđenje da je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen 2011. Ovaj sud pritom ukazuje kako se podnošenjem revizije koja je odbačena kao nedopuštena ne može produljiti trajanje pravno relevantnog razdoblja – koje predstavlja odlučnu činjenicu pri ocjenjivanju osnovanosti svakog pojedinačnog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku – te da je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio i kako je predmetni parnični postupak već bio okončan u trenutku podnošenja zahtjeva ovdje predlagatelja.

Međutim, u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju izloženih utvrđenja odbijen kao neosnovan, ovaj sud osobito ukazuje kako je u predmetnoj situaciji valjalo predmetni zahtjev odbaciti kao nedopušten, a ne ga odbiti kao neosnovan.

Naime, prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz izložene odredbe dakle proizlazi da je pretpostavka za odlučivanje o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ta da je postupak u odnosu na kojeg je predmetna zaštita zatražena, u trenutku podnošenja takovog zahtjeva još uvijek u tijeku.

Kako iz svega navedenog proizlazi da je predmetni parnični postupak bio pravomoćno okončan u trenutku kada je predlagatelj podnio svoj zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nisu dakle niti postojale pretpostavke za donošenje meritorne odluke o njegovom zahtjevu, već je isti valjalo odbaciti kao nedopušten.

No, kako meritornim odlučivanjem nisu povrijeđena prava predlagatelja u ovoj pravnoj stvari, to je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbio žalbu predlagatelja te odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 26. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.