Rev-2335/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2335/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz S., koju zastupa B. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika P. d.d. iz P., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 7. srpnja 1997. broj Gž-432/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 23. siječnja 1997. broj P-446/96, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 17.628,49 kn zajedno sa kamatom i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen do svote od 13.628,49 kn zajedno s kamatama dok je u preostalom dijelu tu presudu ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica kao invalid rada stekla pravo na zaposlenje na drugom radnom mjestu u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog razloga predviđenih u čl. 106. st. 1. alinea 1. Zakona o radu dalje ZR, jer kako stoji u odluci tuženika na temelju koje je ugovor otkazan za njezinim radom je prestala potreba iz gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga, a nema mogućnosti da ju kao invalida rada tuženik zaposli na poslovima koje može obavljati prema svojoj preostaloj radnoj sposobnosti, da tužiteljica nakon prestanka radnog odnosa kao invalid rada ostvaruje prava u skladu s čl. 54. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju t.j. da prima naknadu plaće i pravo da joj se za vrijeme do ponovnog zaposlenja ili ostvarenja prava za mirovinu priznaje u staž osiguranja.

U ovom stadiju postupka ostalo je sporno da li tužiteljici pripada pravo na otpremninu po odredbi čl. 118. ZR t.j. najmanje u visini 1/2 mjesečne plaće isplaćene joj u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika ili pak joj s tog naslova pripada otpremnina u svoti od svega 4.000,00 kn prema kolektivnom ugovoru.

Na temelju prije spomenutih činjenica ovaj sud smatra da su sudovi nižega stupnja pravilno ocijenili da tužiteljici pripada pravo na otpremninu temeljem odredbe čl. 118. ZR.

Po odredbi čl. 118. st. 1. Zakona o radu zaposlenik nema pravo na otpremninu samo u slučaju ako se ugovor o radu otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika.

U konkretnom slučaju došlo je do redovitog otkaza ugovora o radu predviđenog u čl. 106. ZR iz razloga što je prestala potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga što predstavlja poslovno uvjetovani otkaz, odnosno što tužiteljica kao zaposlenik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, što je osobno uvjetovani otkaz (st. 1. alinea 1. i 2. prije spomenutog članka ZR).

Takav dakle poslovno uvjetovani otkaz ili osobno uvjetovani otkaz čine osnovu za isplatu otpremnine prema prije spomenutoj odredbi čl. 118. ZR.

Činjenica što će tužiteljica kao invalid rada nakon prestanka radnog odnosa ostvariti određena prava koja je stekla u skladu s propisima mirovinskom ili invalidskog osiguranja ne utječu na njezino pravo na otpremninu, pa je stoga neosnovan prigovor tuženice u reviziji, koja zastupa suprotno pravno stajalište.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo. Tuženik u reviziji ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva potreba predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. siječnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.