Revr-1797/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1797/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. M. iz K., A. R. iz Z., i I. A. iz I. G., zastupanih po F. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Osnovne škole „M. T.“ iz K., koju zastupa T. Š., odvjetnik iz I. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-38/09-4 od 26. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-280/08-12 od 28. studenog 2008., ispravljena rješenjem istoga suda istog poslovnog broja od 2. veljače 2009., u sjednici održanoj 7. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu razlike između isplaćene naknade za rad u turnusu i pripadajuće naknade za rad u drugoj smjeni u vremenu od 27. svibnja 2005. do 1. ožujka 2006. i to tužiteljice M. M. M. u iznosu od 1.375,64 kn, tužiteljice A. R. u iznosu od 730,77 kn i tužitelja I. A. u iznosu od 1.200,42 kn kao brutto iznosa, sa zateznim kamatama, a tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.490,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnim zahtjevima, a u odluci o troškovima prvostupanjska presuda je preinačena na način da je dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova u iznosu od 1.982,50 kn odbijen kao neosnovan.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizija bude prihvaćena, pobijana presuda da bude ukinuta i da se predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelji su u reviziji istaknuli sljedeća pravna pitanja:

1. „da li prilikom tumačenja izvora prava, kojima su uređena prava radnika u slučaju dvojbe u pogledu njihove interpretacije sud treba prihvatiti tumačenja koja idu na štetu radnika ili tumačenja koja idu radniku u korist, sukladno svrsi koja se želi postići kolektivnim ugovaranjem u smislu zaštite interesa i prava radnika“,

2. „može li Dodatak I kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama čijem donošenju nije prethodio postupak uređen čl. 254. st. 1. – 6. Zakona o radu, odnosno nije formiran pregovarački odbor i nisu vođeni pregovori iako 4 sindikata „pokrivaju“ djelatnost osnovnog školstva, biti obvezujući za sve zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama glede naknade za rad u drugoj smjeni, unatoč činjenici da istovremeno Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Dodatak I Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, Zaključkom Vlade RH proširen na sve javne službe, te Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao lex specialis kojemu su pristupili svi sindikati koji uređuju odnose u osnovnom školstvu, rad u drugoj smjeni vrednuju identično i povoljnije od Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama?“,

3. „može li Dodatak I kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama kojemu su u preambuli navedene osobe na koje se odnosi (sukladno čl. 192. ZOR-a) i za koje nisu vođeni pregovori sukladno čl. 254. st. 1. – 6. ZOR-a, niti ima naknadnog pristupanja te proširene primjene, mijenjati odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama donesenog sukladno čl. 186. st. 1. – 6. ZOR-a, a kako se iz pobijane presude može zaključiti?“,

4. „da li navođenje u preambuli Dodatka II Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, izvora prava koji uređuju odnose u osnovnoškolskim ustanovama može imati karakter pristupanja navedenim izvorima prava kao što na str. 3 pobijane presude Županijskog suda u V. Gorici navodi sud, a da tri sindikata nikada nisu potpisala izjavu o pristupanju?“,

5. „da li je uopće moguće jednim izvorom prava (Dodatak I granskog kolektivnog ugovora) čijem donošenju nije prethodio zakonito provedeni postupak izvršiti izmjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama čijem donošenju je prethodio zakoniti postupak i kojemu su pristupila sva četiri sindikata koji „pokrivaju“ djelatnost osnovnog školstva (čl. 17. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama izmijenjen je po stavu Županijskog suda u V. Gorici, čl. 3. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama?“.

Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu razlike između isplaćene naknade za rad u turnusu i naknade za rad u drugoj smjeni u vremenu od 27. svibnja 2005. do 1. ožujka 2006., sa zateznim kamatama.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji u radnom odnosu kod tuženika na poslovima učitelja,

- da je tuženik od 24. veljače 2003. na osnovu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 174/04) isplaćivao tužiteljima mjesečni dodatak na osnovnu plaću za rad u turnusu u iznosu od 5 % od plaće,

- da su tužitelji članovi sindikata „P.“ koji sindikat nije potpisnik Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama,

- da je navedeni sindikat „P.“ potpisnik kasnijeg Dodatka II Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 28/06) kojim se utvrđuje zaposlenicima osnovnoškolskih ustanova naknada za smjenski rad u iznosu od 10 % koja zamjenjuje do tada postojeću naknadu za rad u turnusu od 5 %,

- da je sindikat „P.“ potpisivanjem Dodatka II navedenom Kolektivnom ugovoru dao izjavu da potpisom toga Dodatka prihvaća kao važeće i odredbe dodatka I navedenog Kolektivnog ugovora.

Zaključivši da je sindikat „P.“ potpisivanjem Dodatka II Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama dao izjavu da prihvaća kao važeće i odredbe Dodatka I istom Kolektivnom ugovoru, nižestupanjski sudovi su odbili tužbene zahtjeve.

Za istaknuti je da pitanje navedeno pod 1. nije dovoljno određeno, a niti se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije niti izjašnjavao treba li u slučaju dvojbe prilikom tumačenja izvora prava kojima su uređena prava radnika prihvatiti tumačenje koje ide na štetu radnika ili u njegovu korist, a niti se izjašnjavao da li su odredbe ZOR-a u vezi pregovaranja i donošenja kolektivnih ugovora kogentne ili dispozitivne naravi.

Pitanja navedena pod 2., 3. i 5. polaze od toga da donošenju Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama nisu prethodili pregovori sukladno čl. 186. st. 1. – 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje u tekstu: ZOR), jer da nije formiran pregovarački odbor, iako u osnovnom školstvu djeluju četiri sindikata, ne mogu se u ovom slučaju prihvatiti kao pravna pitanja u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, jer nižestupanjske presude ne sadrže utvrđenja da donošenju Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama nije prethodio postupak predviđen odredbama čl. 186. ZOR-a.

U vezi pitanja navedenog pod 4. valja istaknuti da je drugostupanjski sud zaključio da se u ovom slučaju primjenjuje Dodatak I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama stoga što je sindikat „P.“ dao izjavu da prihvaća kao važeće i odredbe Dodatka I istom Kolektivnom ugovoru, a ne iz navođenja u preambuli Dodatka II istom Kolektivnom ugovoru izvora prava koji uređuju odnose u osnovnoškolskim ustanovama. Stoga niti pitanje navedeno pod 4. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom na navedeno proizlazi da pravna pitanja zbog kojih je revizija izjavljena nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa podnesena revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 7. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v.r.