Rev-1580/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1580/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz S., …, kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u O. društvu L. i dr. u S., protiv tuženika M. P., glavnog urednika S. D., S., …, kojeg zastupa punomoćnica M. L., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 4539/08 od 26. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-282/08 od 11. travnja 2008., u sjednici održanoj 3. studenoga 2010.

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da odmah objavi na stranici na kojoj se objavljuje rubrika pod naslovom „Š.“, ispravak informacije, fotografiju tužitelja i ispriku sadržaja koji je pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude pod t. 1., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Tužitelj, u reviziji kao revizijski razlog navodi bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali ne navodi u čemu bi se ta bitna povreda sastojala, pa se taj revizijski razlog ne može ispitati i isti nije uzet u razmatranje.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. ZPP.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tuženik glavni urednik S. D., da je u dnevnim novinama S. D. 17. prosinca 2007. objavljen članak pod naslovom „B. K. u dubokoj depresiji“. Također je utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev tuženiku kao glavnom uredniku S. D., za objavu isprike i ispravka informacija objavljenih u tom članku, ali da tuženik iste nije objavio.

Na temelju tih utvrđenja sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da sadržaj predloženog ispravka, budući se istim traži i objava isprike, izlazi iz okvira odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, dalje: ZM).

Tužitelj i nadalje ustraje u stavu da je tuženik bio obvezan, kao glavni urednik, objaviti predloženi tekst ispravka i isprike, jer je objavljenom informacijom o njegovoj depresiji nezakonito objavljen osobni podatak, čime je tuženik naštetio tužitelju pa tužitelj ima pravo na ispriku.

Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZM svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi, a st. 4. istog članka propisano je da se pod pojmom ispravak ne misli samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

Odredbom čl. 41. ZM propisano je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna, na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se odnosi ispravak. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije odnosno dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva.

Pravilno su sudovi ocijenili da objavljivanjem predmetnog zahtjeva za ispravak ne bi bila ostvarena svrha ispravka iz čl. 40. st. 1. i 4. ZM. Naime, iako se ispravak ne mora odnositi samo na ispravljanje pogrešnih ili netočnih tvrdnji u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima se pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuju navodi u objavljenom tekstu, u ovom slučaju traženi ispravak sadrži i zahtjev za ispriku nakladnika, što prelazi svrhu ispravka informacije. Pojam ispravka ne podrazumijeva i kumuliranje zahtjeva za ispriku nakladnika zbog objavljivanja netočne i neprovjerene informacije, kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi.

Zbog iznesenih razloga, tuženik kao glavni urednik nije bio dužan na temelju odredbe čl. 42. st. 4. ZM objaviti ispravak informacije kojeg je tužitelj tražio, a u smislu čl. 41. ZM sam nije bio ovlašten mijenjati predloženi tekst koji sadrži i zahtjev za ispriku, jer se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna, a u izmijenjenom obliku može se objaviti samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva (čl. 41. ZM), na što u konkretnom slučaju tužitelj nije pristao. Ako tužitelj smatra da je spornim člankom povrijeđeno njegovo dostojanstvo, profesionalni ugled i čast ima drugi put pravne zaštite.

Naime, ZM propisana je posebna vrsta postupka za postupanje po zahtjevu za ispravak informacije (čl. 40. do 55. ZM), a posebna za naknadu štete koja je prouzročena objavljenom informacijom (čl. 21. - 23. ZM).

Tužitelj prvi puta u reviziji iznosi činjenicu da se tužitelj sa svojim zahtjevom obratio tuženiku kao glavnom uredniku za ispravak informacije, ali i nakladniku (S. D.) sa zahtjevom za ispriku. Međutim, kada se u reviziji prvi puta iznosi nova činjenica i time upozorava na pogrešnu primjenu materijalnog prava, tu činjenicu revizijski sud ne može ispitivati niti uzeti u obzir pri odlučivanju (čl. 387. ZPP-a).

Prema tome,nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a.

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu 3. studenoga 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.