Rev-x-120/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 120/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz O., zastupane po punomoćnici Đ. J.-J., odvjetnici u S. B., protiv I-tuženika P. Č. zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., II-tuženika F. a. Z., P. S. B., zastupane po punomoćniku D. M. C., odvjetniku u S. B., III-tuženika S. Č. i IV- tuženika M. Č., oboje iz S., zastupani po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice i drugotuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž-1102/08-2, od 30. rujna 2009., kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj P-1787/98-97 od 28. ožujka 2008., u sjednici održanoj 8. siječnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizije tužiteljice i II-tuženice se odbijaju se kao neosnovane.

Tuženom P. Č. ne dosuđuje se trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženici solidarno isplate iznos od 13.569.385,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate. Rješenjem koje je sadržano u istoj odluci odbijen je zahtjev drugotuženice za nadoknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i drugotuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda (s rješenjem o troškovima postupka).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica i drugotuženica su podnijele reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP). Tužiteljica podnosi reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok se drugotuženica poziva na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući ukidanje pobijane presude ili preinačenje na način da se udovolji njezinom zahtjevu za naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju I-tuženik osporava sve revizijske navode tužiteljice predlažući da se revizija odbaci kao nedopuštena, a podredno odbije kao neosnovana te da mu se nadoknade troškovi za odgovor na reviziju.

Revizije nisu osnovane.

Na temelju članka 392.a ZPP-a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi prijelaznog članka 53. stavak 1 i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a.

Drugotuženica neosnovano upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema ni proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 13.569.385,00 kn za koju traži da je tuženici isplate solidarno i s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženi P. Č., kao osnivači s jednakim osnivačkim ulogom, svaki po 500 DM, osnovali trgovačko društvo E. B. d.o.o. za proizvodnju dječje galanterije, registrirano u Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu ..., u kojem je tužiteljica obnašala dužnost direktora i predsjednika uprave, tuženik P. Č. člana uprave, a tuženik M. Č. direktora proizvodnje;

- da su tužiteljica i I-tuženik bili ovlašteni potpisnici dokumentacije platnog prometa s tim da su njihovi potpisi bili deponirani u kartonu prijavljenih potpisa kod II-tuženice;

- da je knjigovodstvene poslove za rečeno poduzeće obavljala pravna osoba B. čiji je vlasnik tuženi S. Č., a poslove platnog prometa tužena F., P. S. B.;

- da je ... I-tuženik donio Odluku o otkazu tužiteljičinog ugovora o radu zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa, ali da je rješenjem Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu od ... naloženo E. B. d.o.o. i I-tuženiku da tužiteljicu vrate na rad i rasporede na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi;

- da je navedenim rješenjem za privremenog upravitelja E. B. d.o.o. postavljen S. P., a tužiteljici i I-tuženiku zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima poduzeća na računu, gotovinom, repromaterijalom i zalihom gotove robe, s tim da je određeno provesti reviziju poslovanja;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu od ... broj ... nad trgovačkim društvom E. B. d.o.o. otvoren stečajni postupak s tim da tužiteljica u tom postupku nesporno nije prijavila nikakvu tražbinu;

- da je pravomoćnom presudom broj K-191/98 , od 27. rujna 2001., okrivljenica M. S., kontrolor platnog prometa kod II-tuženice, oslobođena od optužbe da je kao službena osoba propuštanjem dužnog nadzora i kršenjem zakonskog propisa, nesavjesno postupila u obavljanju službe i time prouzročila znatnu imovinsku štetu pa da je time počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – nesavjesnim radom u službi iz članka 339. kaznenog zakona;

- da je protiv tuženih P. Č. i S. Č. u tijeku kazneni postupak pod br. K-116/02 radi kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. u svezi stavka 1. podstavak 5. KZ i krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 2. KZ- a;

- da tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu štete na ime izgubljene dobiti u iznosu od 13.082.745,00 kn, na ime neisplaćenih plaća u iznosu od 260.000,00 kn te na ime duševnih bolova zbog narušenog ugleda poduzeća u iznosu od 200.000,00 kn (kako to utvrđuje drugostupanjski sud).

Na osnovi takvog činjeničnog utvrđenja nižestupanjski sudovi su, primjenom odredbe iz članka 221.a ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. i člankom 155. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO), odbili tužbeni zahtjev utvrđujući da tužiteljica nije dokazala da su tuženici P. Č., S. Č. i M. Č. nezakonitim poslovanjem doveli do stečaja E. B. d.o.o. i gubitka ugleda poduzeća, odnosno da je II-tuženica izvršila nezakonitu isplatu sa žiro računa poduzeća putem platnih naloga na kojima nisu bili potpisi ovlaštenih osoba, niti da je ona zbog takvog postupanja tuženika pretrpjela štetu koju potražuje u tužbenom zahtjevu.

Pritom, nižestupanjski sudovi utvrđuju da je za utvrđivanje odlučnih činjenica o kojima ovisi odgovornost tuženika za štetu, sukladno dokaznom prijedlogu tužiteljice, bilo potrebno provesti knjigovodstveno vještačenje koje nije provedeno iz razloga jer tužiteljica nesporno nije uplatila predujam za vještačenje.

Sadržaj tužiteljičine revizije u ovom se slučaju svodi isključivo na tvrdnje da je sud prvog stupnja, s obzirom činjenicu da se kazneni predmet K-116/02 koji je bio potreban za vještačenje, nalazio u Z., trebao pričekati s vještačenjem i tako prihvatiti njezin prijedlog da se odgodi provedba vještačenja, a samim time i uplata predujma. U tom se smislu navodi da se odnosni predmet vratio odmah nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici jer je 18. rujna 2008. donesena kaznena presuda na koju je ODO P. uložio žalbu koja još nije riješena.

Protivno navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud odustao od izvođenja dokaza knjigovodstvenim vještačenjem jer iznos troškova za vještačenje (čiju visinu tužiteljica u reviziji ne osporava) neupitno nije bio položen u roku koji je odredio sud. Slijedom toga je pravilno primijenjena odredba iz članka 153. stavak 3. ZPP-a, a okolnosti koje u reviziji ističe tužiteljica nisu od značaja za pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe.

Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da tijekom postupka tužiteljica, na čijoj je strani teret dokaza, nije dokazala da bi tužene stranke protupravnim radnjama prouzrokovale utuženu štetu, odnosno da je uopće pretrpjela i da u njezinoj imovini postoji određena šteta (specifikacija na listu 86. spisa) za koju su solidarno odgovorni tuženici, stoga je pravilnom primjenom odredbe iz članka 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev osnovano odbijen Usput se ističe da je tužiteljica svoje možebitne tražbine iz radnog odnosa ili one koje bi potjecale iz njezinog članstva u trgovačkom društvu E. B. d.o.o., morala prijaviti u stečajnom postupku koji se provodio nad tim društvom što nesporno nije učinila pa se takve tražbine više ne mogu ostvarivati u nekom drugom postupku (članak 96. i 173. Stečajnog zakona o stečaju - „Narodne novine“ broj 44/96).

Prema tome materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Neosnovano II-tuženica u reviziji tvrdi da je pravovremeno stavila određen zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Prema odredbi iz članka 164. stavak 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

Na glavnoj raspravi dana 25. ožujka 2008. (list 393. spisa) sud prvog stupnja je utvrdio da niti jedna od stranaka u trenutku zaključenja glavne rasprave nema specificirani troškovnik koji može predati sudu pa je zahtjev II-tuženice za naknadu troškova postupka osnovano odbijen.

Tuženom P. Č. nije dosuđen trošak za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP).

Iz tih je razloga primjenom odredbe iz članka 393. ZPP-a valjalo odbiti revizije i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.