Pr-915/2022-23 · Općinski radni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-915/2022-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Zrinki Golubić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku - Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da tužiteljici JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 481,40 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 27,28 EUR tekućom od 16. lipanj 2017. do isplate,

- na iznos od 22,82 EUR tekućom od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 20,70 EUR tekućom od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 9,69 EUR tekućom od 16. rujan 2017. do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR tekućom od 16. listopad 2017. do isplate,

- na iznos od 3,17 EUR tekućom od 16. studeni 2017. do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR tekućom od 16. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 10,17 EUR tekućom od 16. siječanj 2018. do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR tekućom od 16. veljača 2018. do isplate,

- na iznos od 7,12 EUR tekućom od 16. ožujak 2018. do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekućom od 16. travanj 2018. do isplate,

- na iznos od 12,71 EUR tekućom od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 13,26 EUR tekućom od 16. lipanj 2018. do isplate,

- na iznos od 10,27 EUR tekućom od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 6,59 EUR tekućom od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 7,53 EUR tekućom od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 17,88 EUR tekućom od 16. listopad 2018. do isplate,

- na iznos od 12,44 EUR tekućom od 16. studeni 2018. do isplate,

- na iznos od 19,51 EUR tekućom od 16. prosinac 2018. do isplate,

- na iznos od 31,50 EUR tekućom od 16. siječanj 2019. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR tekućom od 16. veljača 2019. do isplate,

- na iznos od 7,37 EUR tekućom od 16. ožujak 2019. do isplate,

- na iznos od 16,66 EUR tekućom od 16. travanj 2019. do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR tekućom od 16. svibanj 2019. do isplate,

- na iznos od 16,02 EUR tekućom od 16. lipanj 2019. do isplate,

- na iznos od 25,79 EUR tekućom od 16. srpanj 2019. do isplate,

- na iznos od 7,43 EUR tekućom od 16. kolovoz 2019. do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR tekućom od 16. rujan 2019. do isplate,

- na iznos od 8,74 EUR tekućom od 16. listopad 2019 do isplate,

- na iznos od 27,35 EUR tekućom od 16. studeni 2019. do isplate,

- na iznos od 34,48 EUR tekućom od 16. prosinac 2019. do isplate,

- na iznos od 13,70 EUR tekućom od 16. siječanj 2020. do isplate,

- na iznos od 18,60 EUR tekućom od 16. veljača 2020. do isplate,

- na iznos od 20,05 EUR tekućom od 16. ožujak 2020. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR tekućom od 16. travanj 2020. do isplate,

- na iznos od 3,18 EUR tekućom od 16. lipanj 2020. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR tekućom od 16. srpanj 2020. do isplate,

- na iznos od 0,58 EUR tekućom od 16. kolovoz 2020. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR tekućom od 16. rujan 2020. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku - Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da tužiteljici JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznosu od 893,75 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužitelja reguliran je Zakonom o radu (N.N.149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, 29/18 u daljnjem tekstu: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: TKU), kao i sklopljenim Ugovorom o radu odnosno Rješenjem o plaći tužitelja. Rad tužitelja organiziran je u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. Tužitelj radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim radi u prvoj, drugoj

smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

Plaća tužitelja regulirana je odredbama članka 47. (ranijeg) KU zdravstva, članka 45. KU zdravstva, članka 51. (ranijeg ) Temeljnog KU i članka 50. Temeljnog KU. Odredbe ranijeg KU zdravstva, u člancima 51, 57, 58 i sadašnji u člancima 49, 55, 56, 58, a Temeljni KU u članku 54., propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Osnovica plaće u javnim službama u periodu od 01. prosinca 2015. godine do 31. siječnja 2017. godine tužitelj je ostvario pravo na povećanu plaću, između ostalog, i uslijed povećanja osnovice za obračun plaća od 01.12.2015. godine do 31.01.2017. godine.

Naime, u spornom periodu osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 36/09, 124/09 - dalje u tekstu: Zakon o osnovici plaće u javnim službama), dok je člankom 2. navedenog zakona propisano kako se ''osnovica plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.''.

U spornom razdoblju je, kao što je navedeno u toč. II tužbe, na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: Temeljni KU) kao i sporazum Vlade RH i sindikata, i to kako slijedi:

- Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006.

Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- nadalje, Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, Gore navedene Izmjene i dopune iz 2011. zaključene na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena) ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni KU-a, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te da su istekle 26. siječnja 2017.

U spornom periodu na snazi je TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

Nadalje, sukladno odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU-a. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrde u žalbama tuženica i umješač na strani tuženice.

Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. TKU, uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale su stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora.

Slijedom iznijetog svi naprijed navedeni predmetni dokumenti imaju karakter kolektivnog ugovora te su u konačnici su postali i njihov sastavni dio.

Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

Zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja.

Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

Sukladno naprijed iznesenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (prosinac 2015. do siječnja 2017.), budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto).

Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za period od prosinca 2015 i cijelu 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i Sporazum o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena u visini od 5.415,37 Kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama).

Usprkos navedenom tuženik je tužitelju sve plaće u spornom periodu, odnosno od prosinca 2015. godine do prosinca 2016. godine obračunavao s osnovicom od 5.108,04 Kn odnosno na štetu tužitelja.

Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se KU zdravstva prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanje redovnog rada, obračun svakog dodatka i uvećanje plaće, obračun naknade plaće itd.) pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u periodu od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine.

Vlada RH je tek na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. godine, na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela novu Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 123/16, a stupila je na snagu 1. siječnja 2017.

Prema novoj Vlade RH Odluci osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena je u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjivala se od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. Dakle, Republika Hrvatska, kao poslodavac, donijela je odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Obzirom na navedeno tuženik je sve plaće od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine bio dužan obračunavati s osnovicom od 5.415,37 Kn.

Sukladno naprijed navedenom, a s obzirom na to da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto ispravnog obračuna 5.415,37 kn, za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., time da je plaća za siječanj 2017. obračunata sukladno Odluci Vlade RH od 29. prosinca 2016. uz povećanu osnovicu u iznosu od 5.211,02 kn. Unatoč tome tuženik je sve plaće u spornom periodu obračunavao s nižom osnovicom od 5.108,04 kn.

Pored naprijed navedenog prava tužitelj je od 01. listopada 2014. godine do dana podnošenja tužbe, ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17).

Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „ Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“

Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati.

Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 04. kolovoza 2015. godine a primjenjuje se od 01. listopada 2015. godine) ostvario i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59. a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „ Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“.

Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu.

Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po svim gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje).

Tuženik nije tužitelju platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, te mu je i po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće.

Sukladno ranije navedenom tuženik je tužitelju nezakonito obračunavao plaće i naknade plaće te posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2016. godine do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnova posebnih uvjeta rada odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u redovnom i u prekovremenom radu čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ranijeg ZOR-a (ZOR iz 2009. godine s izmjenama) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine), a povezano s čl. 67. KU zdravstva (N.N 126/11), čl. 65. KU zdravstva (N.N 88/13), čl. 57 KU zdravstva (N.N. 143/13), čl. 55 KU zdravstva ( N.N. 29/18) i čl. 55. Temeljnog KU (N.N 141/12), te čl. 54. Temeljnog KU (N.N.128/17) te je ujedno tijekom cijele 2016. godine primjenjivao nižu osnovicu za obračun plaće a koja je opet temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće. U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužitelju, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZOR-a (iz 2009.) i čl. 94. ZOR-a (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine) .

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 26.svibnja 2025. godine tužiteljica od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaća potražuju ukupan iznos od 481,40 eura bruto i zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u gore navedenom iznosu. Također potražuju troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenog zahtjevu u cijelosti.

Tužiteljica je tužbu podnijela dana 20.04.2022. godine, stoga tužitelj ističe prigovor zastare na potraživanja ranija od dana 20.04.2017. godine, budući da sukladno Zakonu o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) potraživanja iz radnog odnosa (a što potraživanje plaće svakako jest, op.a.) zastarijevaju za pet godina.

Nadalje, tužitelj osporava tražbinu tuženika s tužbenih osnova za razdoblje od 01.04.2020. godine pa nadalje, budući da se od navedenog datuma svi dodaci na plaću isplaćuju sukladno zakonu, a što je vidljivo iz platnih lista i evidencija radnog vremena koje tuženik dostavlja u prilogu.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz nadoknadu eventualno nastalih troškova sudske pristojbe tuženiku.

3. Sud je izvršio uvid u sudsku praksu, platne liste i evidenciju rada, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o., izvršio je uvid u Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, Odluke o plaći, Ugovore o radu, izračun potraživanja, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika.

6. Među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva.

7. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te isplata na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te razlike naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i primjena osnovice prilikom obračuna plaće a s time u vezi i razlika isplaćene plaće i one utvrđene uvećanjem osnovice.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljen 26. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj: 28/18, dalje KU/18), primjenjuje se od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dakle, u utuženom razdoblju primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. pa nadalje primjenjuju se odredbe KU/18.

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga, ovom je odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1.). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7.), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8.). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10.). Osim toga, čl. 51. KU/13a u st. 12. propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju. Sud navodi da je u čl. 57. tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a sadržajno identično je propisano u čl. 55. KU/18.

10. Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36. KU-a u st. 1. propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim člankom u st. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. : 141/12), koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Konačno, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br.: 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tužitelj se tijekom predmetnog postupka u dokaz osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, poziva na Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a donijet na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. Prema istom, sukladno KU, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, i to bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu s 8 sati. Stoga svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U istom Zaključku navedeno je i da u skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. U ovom Zaključku navedeno je i da poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom te da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti, odnosno da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

11. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom Vještak Tkalec d.o.o. Na osnovi podataka iz nalaza, vještak je utvrdio kako da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikama naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koje proizlaze iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, a za razdoblje od 01.04.2017. do 31.08.2020. godine, iznose ukupno 481,42 EUR bruto. Mjesečni iznosi, kao i iznosi po svim utuženim stavkama vidljivi su iz izračuna u nalazu.

12. Na nalaz vještaka tužitelj nije stavljao dodatne prigovore niti je predložio provođenje novog vještačenja, već je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev.

13. Tuženik je naveo da ne osporava matematički izračun nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te je iznio prigovore pravne prirode.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo pisano očitovanje na prigovore tužitelja u cijelosti budući su isti stručni, objektivni, sukladni priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazloženi.

15. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 481,40 eura bruto. Obzirom da je tužba podnesena u zakonskom roku od 5 godina tuženik je odbijen sa prigovorom zastare.

16. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 16. u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a.

17. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe, , podneska od 26.05.2025.g i pristupa na ročišta 20.01.2023.g i 05.06.2025.g svako po 50 bodova, sastav podneska 22.11.2023 12,5 bodova i pristup na objavu presude 25 bodova, što sveukupno iznosi 237,5 bodova koji uz vrijednost boda od 2,00 eura iznose 475,00 eura. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 118,75 eura, a što uz trošak vještačenja od 300,00 eura ukupno iznosi 893,75 eura.

20. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u pet (5) istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku