I Kž-163/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-163/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 17. siječnja 2018. broj K-9/2017-9, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2019.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, optuženi I. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne oslobode (u pobijanoj presudi pogrešno navedeno „protiv slobode prava čovjeka i građanina“), prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11. pa je na temelju navedene zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. lipnja 2014. do 30. prosinca 2014.

Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog I. K. oduzeta je sjekira dužine oštrice 10 centimetara, dužine drvene drške jedan metar, koja je oduzeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj ... Policijske postaje K. i koja je pohranjena kod Županijskog suda u Sisku prema Knjizi oduzetih predmeta KDP za 2014. broj 3 od 10. rujna 2014.

Na temelju članka 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. - 7. ZKP/08., optuženi I. K. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka od 9.860,00 kuna (troškovi svjedoka i vještaka), paušalni iznos od 500,00 kuna te naknaditi nagradu i nužne izdatke branitelja prema posebnom rješenju.

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 1. i 2. ZKP/08.) te odluke o kazni (članka 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske napadnutu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje te podredno da presudu preinači i optuženiku izrekne kaznu u duljem trajanju“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Uvodno treba reći da je ranije u ovom predmetu bila donesena također osuđujuća presuda zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. koja je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. ožujka 2017. broj I Kž 181/2015-6.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08. time što je samostalno izmijenio, kako činjenični opis optuženiku na teret stavljenog kaznenog djela, tako i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice te je na taj način prekoračio optužbu.

Naime, optužnicom državnog odvjetnika optuženik se tereti zbog pokušaja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da zamahivanje sjekirom od strane optuženika prema oštećeniku nije bilo s ciljem da ga ubije, nego da mu zaprijeti. U tom je pravcu u pobijanoj presudi prvostupanjski sud činjenični opis iz optužnice izmijenio na način da je riječi „u nakani da da usmrti“ zamijenio riječima „u nakani da mu zaprijeti“ te riječi „krenuo na njega zamahujući oštricom“ riječima „i krenuo prema njemu“, ispustivši pritom riječi „zbog čega mu se nije uspio do kraja približiti te uslijed dolaska policije nije uspio u svom krajnjem naumu“. U skladu s navedenim izmijenjen je i zakonski opis djela i pravna kvalifikacija te je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. koje mu optužnicom niti nije stavljeno na teret, a da pritom nije odlučeno o kaznenom djelu iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje se optuženik tereti optužnicom.

Stoga je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio objektivni identitet presude i optužbe jer je sada, neovisno što se radi o blažem kaznenom djelu, optuženik osuđen za drugo, a ne drugačije kazneno djelo, pri čemu o, od strane državnog odvjetnika terećenom djelu, nije donesena nikakva odluka.

Naime, prema odredbi članka 449. stavka 1. ZKP/08., presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici. Budući da državni odvjetnik nije izmijenio optužnicu, nego je na njoj ustrajao do zaključenja rasprave, to prvostupanjski sud nije mogao sam, bez intervencije državnog odvjetnika, izmijeniti i prilagoditi činjenični opis kaznenog djela tako da optuženika osudi za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Ovo kazneno djelo nije samo drukčije i blaže, već je to drugo kazneno djelo kojim se štiti osobna sloboda (Glava XIII.), dok se kod kaznenog djela iz članka 110. KZ/11. (Glava X.) štiti nečiji život, dok je grupni zaštitni objekt te glave život i tijelo. Iako se kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. može činiti na način da se nekome prijeti da će ga se usmrtiti ili da će ga se teško tjelesno ozlijediti pa radnje počinjenja ovog djela u nekim situacijama mogu biti slične radnjama počinjenja pokušaja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., svjesni i voljni elementi namjere (ili nehaja) počinitelja dovode do bitno drugačije kvalifikacije njegovih postupanja.

Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, proglasivši optuženika krivim za drugo kazneno djelo koje mu nije niti stavljeno na teret, a koje je i po zaštitnom objektu i po bitnim elementima svog bića različito od pokušaja kaznenog djela ubojstva, pri čemu je iz činjeničnog opisa ispustio navod o namjeri optuženika da usmrti oštećenika, a dodao navod o njegovoj namjeri da zaprijeti oštećeniku, prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08., na koju osnovano upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08. trebalo, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je upozoren ovim rješenjem te će ponovno provesti sve raspoložive dokaze i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti, pri čemu će, ako i dalje bude smatrao da provedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je optuženik počinio optužnicom na teret mu stavljen pokušaj kaznenog djela ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., donijeti oslobađajuću presudu za to kazneno djelo.

Zagreb, 15. listopada 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Ana Garačić, v. r.