Gzp-887/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 887/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice V. C., iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 1. lipnja 2009., 28. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-899/09 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici V. C. u iznosu od 11.800,00 (jedanaesttisućaosamsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 1. lipnja 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 - dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-899/09.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5305/04, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2009. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01).

I-tužiteljica V. C. i II-tužitelj malodobni D. C., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici V. C., oboje iz Z., …, podnijeli su 15. studenog 1994. Općinskom sudu u Zagrebu tužbu kojom od I-tuženika Z. c. d.o.o. Z., … i II-tuženika G. Z., …, traže naknadu štete.

Do 6. studenog 1997. (dan nastupa pravno relevantnog razdoblja) održana su tri ročišta (8. prosinca 1994., 5. travnja 1996., 17. lipnja 1996.), obavljen je uviđaj, provedeno je prometno vještačenje te je rješenjem od 21. veljače 1996. određeno spajanje spisa broj P- 2535/95 na predmetni spis broj P-8281/94. U spisu broj P-2535/95 tužitelji V. C. i malodobni D. C. potražuju naknadu štete od I-tuženika Fonda grada Z. za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, Z. i II-tuženika G. Z..

Dopisom od 21. listopada 1996. i ponovno dopisom od 28. listopada 1999. pozvani su tužitelji uplatiti predujam za vještačenje.

Podneskom od 2. lipnja 2000. punomoćnik tužitelja predlaže dopis od 28. listopada 1999. dostaviti osobno I-tužiteljici.

Rješenjem od 7. rujna 2000. pozvana je I-tužiteljica u roku od 30 dana uplatiti troškova provođenja knjigovodstvenog vještačenja, jer da će inače sud odustati od izvođenja tog dokaza.

Na ročištu 27. rujna 2001. punomoćnici tužitelja navode kako ne mogu uspostaviti kontakt s tužiteljima, ali i dalje ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva. II-tuženiku Gradu Zagrebu uručen je nalaz i mišljenje prometnog vještaka. Rješenjem je zakazano novo ročište za dan 7. prosinca 2001. na koje će se pozvati I-tužiteljica osobno.

Podneskom od 9. studenog 2001. II-tuženik Grad Zagreb se očitovao na navode tužitelja te na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke.

Na ročištu 7. prosinca 2001. dopušteno je odvjetniku D. D. zastupanje I-tuženika bez punomoć te je navedeni odvjetnik pozvan dostaviti punomoć za zastupanje u roku od tri dana. Tužiteljica je saslušana povodom prijedloga za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, te je rješenjem oslobođena od dužnosti plaćanja sudskih pristojbi. Tužitelji su preinačili tužbu te su povukli tužbu u odnosu na zahtjev za isplatom rente. Rješenjem je zakazano novo ročište na koje će se ponovno pozvati svjedok predložen od strane tuženih.

Rješenjem od 7. prosinca 2001. kažnjen je svjedok B. K. novčanom kaznom od 500,00 kuna obzirom isti nije pristupio na ročište te svoj nedolazak nije opravdao. Podneskom od 11. prosinca 2001. I-tuženik dostavlja urednu punomoć za zastupanje sukladno rješenju od 7. prosinca 2001.

Podneskom od 8. siječnja 2002. tužitelji uređuju tužbeni zahtjev.

Na ročište 7. ožujka 2002. pristupio je svjedok B. K. kojem je na istom ročištu opozvana novčana kazna izrečena u rješenju od 7. prosinca 2001. Proveden je dokaz saslušanjem navedenog svjedoka. Rješenjem je pozvan I-tuženik uplatiti predujam sudskih troškova za dolazak prometnog vještaka na iduće ročište kako bi se isti očitovao na prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje. Zakazano je novo ročište za 13. svibnja 2002. na koje će se pozvati prometni vještak.

Podneskom od 11. ožujka 2002. tužitelji predlažu priklopiti spis broj R1-1149/92 radi uvida u isti.

Podneskom od 18. travnja 2002. I-tuženik obavještava sud o uplati predujma za prometno vještačenje.

Na ročištu 13. svibnja 2002. proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, vještak prometne struke očitovao se je na prigovore I i II-tuženika. Rješenjem je određeno pribavljanje podataka od MUP-a o prebivalištu svjedoka H. H. čije saslušanje predlaže II- tuženik. Zakazano je ročište za dan 1. srpnja 2002.

Na ročištu 1. srpnja 2002. zaključena je glavna rasprava.

Rješenjem od 4. listopada 2002. ponovno je otvorena glavna rasprava te je zakazano ročište za 4. listopada 2002.

Dopisom od 15. srpnja 2002. zatraženo je od MUP-a da sudu dostavi određene podatke za osobe koje su tuženici predložili za svjedoke.

Na ročištu 4. listopada 2002. glavna rasprava je zaključena.

Dana 4. listopada 2002. donesena je presuda poslovni broj Pn-8281/94, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen a djelomično je odbijen.

Žalbu protiv presude podnijeli su I- i II-tužitelji 6. studenog 2002., II-tuženik dana 12. studenog 2002. te II-tuženik dana 31. listopada 2002.

Dana 20. siječnja 2003. spis je povodom žalbi stranaka otpremljen na Županijski sud u Zagrebu.

Na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2004. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gžn-152/03 ukinuo navedenu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Podneskom od 4. listopada 2004. tužitelji predlažu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu te uređuju tužbeni zahtjev.

Na ročištu 21. veljače 2005. I i II-tuženici se protive preinaci tužbe (povećanju tužbenog zahtjeva). Sud rješenjem dopušta preinaku tužbe. Glavna rasprava je zaključena te je zakazano ročište za objavu presude za dan 7. ožujka 2005.

Na ročištu od 7. ožujka 2005. rješenjem je ponovno otvorena glavna rasprava te je zakazano ročište za dan 3. svibnja 2005.

Dopisom od 18. ožujka 2005. od Grada Zagreba, Gradskog ureda za promet i veze zatraženo je pribavljanje određenih podataka uz napomenu da se isti dostave do 3. svibnja 2005.

Do dana održavanja ročišta 3. svibnja 2005. i 27. lipnja 2005. nisu zaprimljeni traženi podaci. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Sud je zaključio glavnu raspravu te zakazao ročište za objavu presude za dan 11. srpnja 2005.

Dana 11. srpnja 2005. donesena je i objavljena presuda poslovni broj Pn-5305/04, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen a djelomično odbijen.

Protiv navedene presude žalbu su podnijeli I i II-tužitelji dana 10. listopada 2005, II- tuženik 7. listopada 2005. te I-tuženik 17. listopada 2005.

Povodom žalbi stranaka predmet je 22. studenog 2005. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je uz dopis poslovnog broja Gžn-3702/05 23. svibnja 2006. predmet vratio prvostupanjskom sudu radi priklopa kaznenog spisa. Nakon priklopa kaznenog spisa Općinski sud u Zagrebu je 27. lipnja 2006. predmet ponovno dostavio Županijskom sudu u Zagrebu. Predmet je ponovno vraćen prvostupanjskom sudu uz dopis Gžn-2194/06 od 9. listopada 2007., radi prekidanja postupka obzirom je I-tuženik Z. c. d.o.o. prestao postojati (sukladno ugovoru o pripajanju Z. h. d.o.o. od 9. lipnja 2006.).

Općinski građanski sud u Zagrebu je predmet zaprimio 8. veljače 2008., te je dana 14. listopada 2008. doneseno rješenje o prekidu postupka.

Podneskom od 28. listopada 2008. Z. h. d.o.o. Podružnica Z. c. obavještava sud da preuzima postupak.

Spis je dostavljen Županijski sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbama stranaka dana 13. ožujka 2009. gdje se postupak dalje vodi pod poslovnim brojem Gžn-899/09, te je o predmetu raspravljano na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2009.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 15. studenog 1994., pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice počinje teći tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (28. prosinca 2009.), što ukupno iznosi dvanaest godina, jedan mjesec i dvadeset i dva dana.

Prema ocjeni ovog suda, duljina trajanja predmetnog parničnog postupka, osobito imajući u vidu da se postupak još vodi pred drugostupanjskim sudom, ukazuje na to da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno da sudovi nisu postupali dovoljno ažurno i učinkovito. Duljem trajanju postupka osobito je pridonijelo postupanje općinskog suda, koji u periodu nakon nastupa pravno relevantnog razdoblja (6. studenog 1997.) pa do održavanja ročišta 27. rujna 2000., dakle kroz dvije godine i deset mjeseci, nije poduzimao nikakve druge radnje, osim što je tužiteljima uputio dopis i rješenje kojim ih poziva na uplatu predujma troškova vještačenja. Dakle, sud je dulji period čekao uplatu predujma troškova vještačenja od strane tužitelja, iako je, sukladno odredbi čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP), imao mogućnost odustati od izvođenja navedenog dokaza (do čega je naposljetku i došlo, budući tužitelji nisu uplatili traženi iznos predujma niti u daljnjem roku). Na duljinu postupka u većoj je mjeri utjecala i neaktivnost drugostupanjskog suda, pred kojim se postupak u prvom navratu vodio jednu godinu i šest mjeseci, a u drugom navratu je predmet dva puta vraćan prvostupanjskom sudu (radi dostave kaznenog predmeta te radi utvrđivanja prekida postupka u odnosu na I-tuženika), što u određenoj mjeri opravdava dulje trajanje drugostupanjskog postupka. Međutim, unatoč navedenom, ostaje činjenica da se postupak povodom podnesenih žalbi stranaka vodi već četiri godine, a da još nije donesena meritorna odluka.

Predmetni parnični postupak, prema ocjeni ovog suda, ima karakter činjenično složenog sudskog postupka. Na takav zaključak upućuje provedeni postupak i izvedeni dokazi (prometno vještačenje, saslušanje svjedoka, pribavljanje kaznenog spisa radi vršenja uvida).

Predlagateljica, kao I tužiteljica, svojim procesnim držanjem je također doprinijela duljini trajanja postupka. Naime, ona nije postupala prema dopisima i rješenju suda kojima je pozvana na uplatu predujma troškova vještačenja, što je u znatnoj mjeri oduljilo trajanja postupka, a niti je tijekom navedenog perioda (od nastupa pravno relevantnog razdoblja 6. studenog 1997. sve do ročišta održanog 7. prosinca 2001.) pokazivala interes za predmetni parnični postupak i njegov ishod. Na taj način predlagateljica, kao tužiteljica, nije u dovoljnoj mjeri pokazala nastojanje da se predmetni postupak završi unutar kriterija razumnog roka.

Visinu naknade u iznosu od 11.800,00 kn predlagateljici je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. prosinca 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.