Kžm-72/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 72/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog zapisničara Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ., odlučujući o žalbi opt. G. T. podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2007., br. Kmp-14/07, u sjednici održanoj 31. siječnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i braniteljice optuženika odvjetnice M. Đ. iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. G. T., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. G. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, a primjenom čl. 27. st. 1. i 2. ZSM prema njemu je izrečen pridržaj kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od dvije godine.

Istovremeno prema mlađem punoljetniku izrečena je i odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. st. 1. ZSM, a na temelju čl. 9. st. 1. i 2. toč. 7. ZSM izrečena je i posebna obveza u vidu uključivanja u rad humanitarnih organizacija u trajanju od 60 sati tijekom tri mjeseca.

Istim rješenjem prema mlt. D. G. izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora.

Protiv prvostupanjske presude opt. G. T., po svojoj braniteljici odvjetnici M. Đ. iz Z., podnio je žalbu iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba zakona o kaznenom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili preinači u odluci o kaznenoj sankciji, sukladno prijedlogu žalitelja.

Na zahtjev optuženika sadržan u žalbi njegove braniteljice, a na temelju čl. 374. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno je obaviještena braniteljica optuženika, odvjetnica M. Đ., koja sjednici nije nazočila, pa je ista održana samo u prisutnosti uvodno naznačene zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika nije osnovana.

Iako optuženik uvodno naznačuje žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ista se ne obrazlaže, a iz sadržaja ove žalbene osnove proizlazi da se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene one bitne postupovne povrede na čije postojanje u smislu citiranog propisa ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara ocjeni vjerodostojnosti obrana opt. G. T., kao i mlt. D. G. tvrdnjom da sud prvog stupnja nije ocijenio kojoj to obrani optuženika, i maloljetnika vjeruje.

Suprotno tome, na listu 6, alineja 5 i 6 sud prvog stupnja dao je potpunu i pravilnu ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika i maloljetnika naznačujući u kojim su to dijelovima te obrane proturječne, posebno u pogledu razloga vraćanja optuženika i maloljetnika na mjesto događaja, kao i odbačaja omota s opojnom drogom marihuanom preko balkona na dvorište po maloljetniku, a posebno glede činjenica koja proizlazi iz sadržaja svjedočkog iskaza svj. F. H. o tome da maloljetnik nije ostao na ogradi kuće već je zajedno s optuženikom ušao u tavanski dio kuće da bi u nastavku događaja zajednički postupili na način kako to opisuje svj. F. H..

Iz izloženog slijedi da je sud prvog stupnja postupajući sukladno čl. 359. st. 7. ZKP potpuno, jasno i određeno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane, dajući pritom pravilnu i potpunu ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza sadržanih u obrani optuženika i maloljetnika, kao i iskazu svj. F. H., naznačujući pritom zašto vjeruje ovom potonjem, i iz kojih razloga.

Nije stoga u tom dijelu osnovana žalba optuženika, već je sud prvog stupnja sve utvrđene odlučne, važne i indicijalne činjenice temeljem kojih je zaključio da je optuženik (zajedno s maloljetnikom kao supočiniteljem djela) postupajući na način opisan u izreci presude ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, radnjom posjedovanja radi prodaje navedene opojne droge marihuane.

Da se doista radi o radnji neovlaštenog posjedovanja radi prodaje opojne droge po optuženiku proizlazi iz utvrđenog većeg broja indicijalnih činjenica, a prije svega, iz okolnosti da su se optuženik i maloljetnik bez znanja vlasnika zgrade F. H. zadržavali u tavanskom prostoru, gdje su smjestili veću količinu opojne droge marihuane, čiji je omot dijelom bio otvoren. Uz navedeno, sukladno obranama optuženika i maloljetnika, kao i svj. H., proizlazi da su i dečki iz kvarta dolazili u navedeni tavanski prostor, a posebno ponašanje optuženika i maloljetnika, koji su uporabom sile pokušali zadržati navedenu opojnu drogu, uz tvrdnju da su sada ovakvim ponašanjem svj. H. ostali bez kile marihuane, što sve ukazuje da je navedena količina opojne droge marihuane od 863,2 grama bila u posjedu optuženika (i maloljetnika), a namijenjena daljnjoj prodaji.

Nije stoga u cjelini osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Okolnost da je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, a ne nekog drugog, blažeg djela, ne predstavlja povredu kaznenog zakona, jer se postojanje takove povrede uvijek prosuđuje prema onim činjenicama koje su utvrđene u sadržaju izreke presude, prema kojima je optuženik ostvario sva zakonska obilježja odnosnog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, pa je na optuženika i njegovo djelo primijenjen zakon koji se i jedino mogao primijeniti (pa nema ni povrede zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP).

Nije stoga osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

Žaleći se iz žalbene osnove odluke o kaznenim sankcijama, žalitelj naglašava da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio podatak da se radi o neosuđivanoj osobi, te da iz prijedloga Centra za socijalnu skrb proizlazi da je dostatno prema mlađem punoljetniku izreći samo odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora, uz posebnu obvezu zbog čega smatra da je pridržaj kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od dvije godine prestrogo izrečena kaznena sankcija.

U pogledu izrečene kaznene sankcije, prije svega potrebno je reći da je sud prvog stupnja ispravno na optuženika primijenio maloljetničko pravo u odredbi čl. 109. st. 1. ZSM uvažavajući pritom izvješće Centra za socijalnu skrb Područnog ureda S., kao i mišljenje predstavnice navedenog Centra na glavnoj raspravi, te mišljenje više stručne savjetnice mr. M. G., a posebno cijeneći u tom sklopu da se optuženik kao mlađi punoljetnik koji je u vrijeme počinjenja djela tek navršio 18 godina i 3 mjeseca još uvijek nalazi u fazi emocionalnog i socijalnog sazrijevanja.

S obzirom na izrečenu kaznenu sankciju iz čl. 27. st. 1. i 2. ZSM, u odnosu na konkretnog počinitelja, istu je bilo potrebno izreći iz razloga što prema izvješću navedenog Centra proizlazi da je optuženik još kao maloljetnik eksperimentirao s opojnom drogom marihuanom, a osim toga kod njega su šest mjeseci nakon učina ovog djela, prilikom pretrage stana pronađena dva paketića s opojnom drogom marihuanom, koje okolnosti suprotno mišljenju navedenog Centra, kao i više stručne savjetnice, opravdavaju izricanje pridržaja kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od dvije godine zbog čega je navedenu kaznenu sankciju i trebalo izreći, na temelju čl. 27. st. 1. ZSM, i ona se ne ukazuje prestrogo odmjerenom.

Uz navedeno, ispravno je sud prvog stupnja, prema istom optuženiku, primijenio i odgojnu mjeru iz čl. 11. st. 1. ZSM jer će kroz jedno određeno vrijeme prema mlađem punoljetniku, a zbog njegove nedovoljne socijalne i emocionalne zrelosti, te ranijeg eksperimentiranja sa drogom biti potrebna međusobna interakcija kako roditelja, tako i imenovanog provoditelja navedene odgojne mjere, kao i posebne obveze, iako je on uredno prošao tretman Savjetovališta na … kod dr. S. Š..

Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kaznenim sankcijama.

S obzirom na sve naprijed izloženo odlučeno je na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 31. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.