Rev-797/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 797/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 31. listopada 1995. godine, br. Gž 2548/95, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1995. godine, br. Pn 5081/94, u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća, te se u dijelu pod toč. I. izreke preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 31. listopada 1995. godine, br. Gž 2548/95 i sudi: Nalaže se tuženoj C. d.d. Z., T. J. br. …, da isplati tužitelju R.J. iz Z., K. br. …, povrh već dosuđene naknade štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 18.000,00 kn i daljnji iznos od 5.000,00 kn (ukupno 23.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 1995. godine do isplate, te da istom nadoknai trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.234,50 kn, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1995. godine, br. Pn 5081/94 suđeno je:

"Tuženica C. d.d. dužna je platiti tužitelju R.J. iznos od 23.000,00 kn sa kamatama tekućim od 25. siječnja 1995. godine do isplate, po kamatnoj stopi koju određuje član 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.800,31 kn, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kn."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 31. listopada 1995. godine, br. Gž 2548/95 suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1995. godine poslovni broj Pn 5081/94, u stavku prvom izreke i sudi:

Odbija se tužitelj sa svojim zahtjevom preko 18.000,00 kn do 23.000,00 kn ili za 5.000,00 kn, kao i sa zahtjevom za trošak parnice preko 2.400,31 do 2.800,31 kn ili za 400,31 kn.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se ista presuda u stavku drugom izreke."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je prihvaćena žala tuženika i prvostupanjska presuda preinačena tako da je odbijen dio tužbenog zahtjeva i preinačena odluka o trošku (toč. I. izreke) reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim

navodima

uz

naknadu

parničnog

troška tužitelju u cijelosti, uključujući i trošak revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutnog ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

U ovoj pravnoj stvari revident u navodima revizije ne upućuje na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te ovaj sud cijeni da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Međutim, osnovana je tvrdnja revidenta da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede u štetnom događaju 9. siječnja 1991. godine i to udarno krvne podljeve glave, rane razderotine tjemena, ćela, desnog lakta, desne šake i oba koljena, komplicirani prijelom nosih kostiju i potres mozga, s time da je kao trajna posljedica povreda ostalo smanjenje životne i radne sposobnosti u opsegu koji iznosi 20%,

- da je tužitelj ostvario pravo na naknadu štete u predmetu Općinskog suda u Zagrebu br. Pn 5164/91,

- da je u međuvremenu (nakon presuđenja u predmetu Pn 5164/91) došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja zbog moždane disfunkcije, smetnji koncentracije, intenzivnih glavobolja, vrtoglavica, osjećaja zanošenja, umora, iscrpljenosti, ortostafske nestabilnosti (regulacije krvnog tlaka, vertiginozne smetnje, umjerena proširenja vanjskih i unutarnjih likvorskih prostora što ima za posljedicu daljnje smanjenje životne i radne aktivnosti za 15%,

- da je tužitelj u vrijeme povrijeđivanja bio star 25 godina.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pogrešno primjenio materijalno pravo kad je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti predstavlja iznos od 18.000,00 kn. Ovo iz razloga što opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavni oblici u kojima se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje, kao i godine tužiteljevog života, time i činjenica da će tužitelj imati smanjenje životnih aktivnosti predvidivo još dugo vremena opravdavaju, po ocjeni ovoga suda pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 23.000,00 kn. Navedena naknada utvrđena je uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96

- dalje: ZOO).

Kako je sud drugog stupnja utvrdio naknadu štete u iznosu koji je niži od iznosa pravične novčane naknade, da je revizija tužitelja primjenom čl. 396. st. 1. ZPP prihvaćena i presuda suda drugog stupnja u pobijanom dijelu preinačena tako da je tužitelju povrh već pravomoćno dosuđene naknade štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 18.000,00 kn, dosuđen još i daljnji iznos od 5.000,00 kn (ukupno 23.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 277. ZOO. Kako je preinačenjem pobijane presude povećan omjer uspjeha tužitelja u postupku (sada omjer uspjeha iznosi 70% u odnosu na ukupni tužbeni zahtjev), to je odluka o trošku primjenom čl. 166. st. 2., 155. st. 1. i 154. st. 2. ZPP preinačena, te je tužitelju na ime troška zastupanja po punomoćniku i troškova vještačenja, te troškova sudskih pristojbi dosuđen iznos od 3.234,05 kn. Visina parničnog troška utvrđena je primjenom tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i primjenom Zakona o sudskim pristojbama. Pri tom valja navesti da se odluka suda prvog stupnja o oslobođenju od troškova pristojbi odnosi sukladno čl. 14. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama samo na sudsku pristojbu na reviziju, pa zato tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na reviziju.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.