Revr-1506/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1506/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. D. iz N. G., kojeg zastupaju punomoćnici N. M., A. D. i I. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u N. G., protiv ovršenice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1966/11-2 od 23. rujna 2011. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr 841/06-9 od 12. travnja 2011., u sjednici održanoj 2. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 28. rujna 2006.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbu čl. 382. st.2. Zakona o parničnom postupku i predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 – dalje: OZ), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, ili

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. čl. 382. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Kad u izvanrednoj reviziji izostane bilo koja od pretpostavki za dopuštenost takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ne može odlučivati o osnovanosti izvanredne revizije.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

U ovom ovršnom postupku ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima koja se vode na računu ovršenika radi isplate poreza i doprinosa na razliku uvećane neto plaće koja mu je dosuđena na temelju odredaba Zakona o područjima posebne državne skrbi pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški, koju je prisilno naplatio u ovršnom postupku pred istim sudom. Uz prijedlog za ovrhu dostavio je izračun neto iznosa plaće bez uvećanja prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi sa porezima, prirezima i doprinosima i izračun uvećanih neto iznosa plaće po tom Zakonu sa porezima, prirezima i doprinosima, i predložio provesti financijsko vještačenje, nakon čega će precizirati iznose razlike isplaćenih i neisplaćenih poreza, prireza i doprinosa za koje predlaže ovrhu.

Sudovi su pozivom na odredbu čl. 35. OZ odbacili prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da dokumentacija koju je ovrhovoditelj sudu dostavio uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 83.a Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05).

Ovrhovoditelj u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavlja slijedeća pitanja:

1. “Kakvu pravnu prirodu (obračun plaće, „obračun iznosa“ ili nešto drugo) ima dostavljena dokumentacija o izračunatoj plaći, radi uvećavanja po Zakonu o područjima posebne državne skrbi, ovjerena po ovršeniku, u ovršnim postupcima radi plateža dijela tako uvećane bruto plaće koju poslodavac nije platio, odnosno predstavlja li taj obračun iznosa plaće ovršnu ispravu podobnu za provedbu ovrhe onog dijela plaće koju poslodavac, Republika Hrvatska za Ministarstvo, nije platio, sukladno Zakonu o radu, čl. 83.a st. 2. (sada čl. 85. st. 2.)?

2. Može li se razlika za plaćanje do cijelog bruto iznosa izračunati podrednom primjenom Zakona o parničnom postupku, u ovršnom postupku, kao razlika iznosa iz dviju ovršnih isprava koje među strankama nisu sporne u smislu da predstavljaju podatke kolika je bila plaća i kakova bi trebala biti?

3. Odnose li se pravila o obveznim doprinosima, porezima itd. i na Republiku Hrvatsku, ako poreze i doprinose nije platila Republika Hrvatska za svoje policijske službenike, kao na sve ostale poslodavce?

4. Može li se Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ broj 81/10) primjenjivati retroaktivno?“

Odlučujući o prvom postavljenom pitanju u reviziji ovaj sud je pošao od utvrđenja sudova da dokumentacija koju je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu ne sadrži tražbinu čije ostvarenje ovrhovoditelj traži u ovom ovršnom postupku pa polazeći od takvog utvrđenja prema pravnom shvaćanju ovoga suda pitanje ima karakter činjeničnog pitanja, a ne pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osim toga, ovdje treba navesti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III-2035/2011 od 19. siječnja 2012. zauzeo pravno shvaćanje da dokumentacija s podacima za obračun razlike između plaćenih i neplaćenih poreza, prireza i doprinosa za pojedine godine rada ne predstavljaju ovršnu ispravu za isplatu dužnih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak u smislu odredbe čl. 83.a ZR već samo zbirne podatke o plaćama ovrhovoditelja.

Postavljajući drugo pravno pitanje u reviziji ovrhovoditelj je pošao od pretpostavke da postoje dvije ovršne isprave, odnosno da dostavljena dokumentacija uz prijedlog za ovrhu ima karakter ovršne isprave. Ocjenjujući dopuštenost tog pitanja, treba reći da je ovršni postupak strogo formalni postupak u kojem se vrši prisilna naplata tražbina na koje se odnose ovršne odnosne vjerodostojne isprave. Stoga, u situaciji kada su sudovi odbacili prijedlog za ovrhu jer uz prijedlog za ovrhu nije bila dostavljena ovršna isprava, drugo pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje ovaj sud je ocijenio da ono nije važno za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu, jer u konkretnom slučaju sudovi svoju odluku ne temelje na utvrđenju postoji li obveza plaćanja poreza odnosno doprinosa i pritom ne rade razliku je li poslodavac Republika Hrvatska odnosno neki drugi poslodavac.

Četvrto postavljeno pravno pitanje u reviziji odnosi se na retroaktivnu primjenu Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine. Budući da odluke sudova nisu donesene primjenom odredaba toga Pravilnika, prema ocjeni revizijskog suda, ne radi se o pravnom pitanju važnom za odlučivanje u ovom ovršnom postupku niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP u vezi odredbe čl. 12. i čl. 19 OZ odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.