Rev-x-660/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 660/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse, člana vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. J. iz T., zastupane po punomoćniku F. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Osnovne škole M. R. iz T., zastupane po punomoćnicima N. S.-R. i M. Š., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-972/09-2 od 12. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2401/07-74 od 10. prosinca 2008., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2011.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužene, te se preinačuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2401/07-74 od 26. studenog 2008. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-972/09-2 od 12. siječnja 2010. u pobijanom dosuđujućem dijelu, te u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, na način da se tužiteljica u cijelosti odbija s tužbenim zahtjevom i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

III. Tužiteljica je dužna tuženoj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.880,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je naloženo tuženoj da tužiteljici plati iznos od 156.050,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2008. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te da je tužena dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.248,62 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2008. pa do isplate, dok je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 153.310,00 kn. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.524,58 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tužene kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude, u dosuđujućem dijelu tužiteljici, reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju, te da preinači obje nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjske presude, u odbijajućem dijelu, reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju tužiteljice na način da preinači nižestupanjske presude i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica i tužena nisu dostavile odgovore na reviziju.

Revizija tužene je osnovana, a revizija tužiteljice nije osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog zadobivenih povreda štetnog događaja od 16. svibnja 1994., kada je tužiteljica tijekom redovne školske nastave, u školskom dvorištu pala i zadobila prijelom lijeve bedrene kosti.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica na dan štetnog događaja bila učenica šestog razreda škole tužene,

- da je navedenog dana tužiteljica bila na nastavi prva tri školska sata,

- da je za vrijeme školskog odmora tužiteljica otišla kući po loptu,

- da je tog dana nastavnik povijesti I. G. otišao k liječniku, pa njegov četvrti sat povijesti nije održan,

- da su tužiteljica i učenici u njezinom razredu bili taj sat bez nadzora nastavnika, izvan razreda, u krugu škole,

- da je pri tome jedan dio učenika bio u školskom dvorištu, a da se tužiteljica igrala loptom s još jednom učenicom na platou, u produžetku školskog dvorišta, koji plato je u tom vremenu koristila tužena, a koji pripada Gradu T., te koji se nalazi ispred športske dvorane tužene i na koji se nesmetano može doći iz školskog dvorišta,

- da je tužiteljica prilikom igre pala i zadobila prijelom bedrene kosti,

- da tužiteljicu pri tome nije nitko gurnuo, već da je ista pala jer su joj se „saplele noge“, odnosno spotaknula se o kamenu ploču na tlu.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, jer da je utvrđeno da je tužena temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93 i 3/94 – dalje: ZOO) odgovorna za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljici, jer je propustila vršiti nadzor nad učenicima tijekom održavanja nastave. Pri tome nižestupanjski sudovi smatraju da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30%, slijedom čega djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev tužiteljice do ukupnog iznosa nematerijalne i materijalne štete od 156.050,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.

Tužena u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koji se u bitnom odnosi na to da nižestupanjski sudovi uopće nisu cijenili prigovore tužene koji se odnose na uzročnu vezu između eventualnog propusta tužene i nastanka štete, a o čemu ne postoji niti razlozi o odlučnim činjenicama. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužena ističe da ne postoji klauzulni nexus između eventualnog propusta tužene i nastanka štetnog događaja, te slijedom toga nastupjele štete tužiteljici.

Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da nema pretpostavki za podijeljenu odgovornost na strani tužiteljice iz čl. 192. st. 1. ZOO, a isto tako da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 200. st. 1. ZOO u pogledu visine dosuđenih novčanih satisfakcija s naslova nematerijalne štete.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji revizijski razlog ukazuje tužena u reviziji, jer obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa ne postoji proturječnost između tih razloga i stanja spisa. Ocjena da li postoji uzročna veza između propusta tužene i nastanka štetnog događaja, je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne bitne povrede odredaba parničnog postupka. Obzirom da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Međutim, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tužena odgovorna za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljici uz doprinos od 30% same tužiteljice. Prvostupanjski sud smatra da je tužena odgovorna tužiteljici temeljem čl. 172. st. 1. ZOO, a drugostupanjski sud da je tužena odgovorna tužiteljici temeljem opće odredbe odgovornosti za štetu po principu krivnje iz čl. 154. st. 1. ZOO.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju nema odgovornosti tužene za nastanak štetnog događaja, a slijedom toga i za naknadu štete, jer nema uzročne veze između propusta tužene i nastanka štetnog događaja, odnosno, ne može se u konkretnom slučaju uzeti da je do štetnog događaja došlo zbog propuštanja nadzora škole nad učenicima tijekom nastave, točnije, zbog neorganiziranja zamjene i nadzora tijekom školskog sata koji nije održan zbog bolesti nastavnika povijesti. Pravilno tužena ističe u reviziji da je do štetnog događaja moglo doći i na satu tjelesnog odgoja i uz brižljivi nadzor nastavnika. Da je netko od nastavnika zamijenio odsutnog profesora povijesti, te organizirao učenje ili igru na školskom dvorištu, opet je moglo doći do istog štetnog događaja, te tuženi isti nije mogla spriječiti. Sama činjenica da nije organizirana zamjenska nastava i nadzor nad učenicima, nije u neposrednoj uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, koji bi se mogao dogoditi i da je osigurana zamjena i vršen nadzor nad učenicima u slučaju da je dio učenika bio preraspoređen na igru u školskom dvorištu.

Pretpostavke za odgovornost za štetu su postojanje odgovorne osobe, štetnika, oštećenika, štetne radnje, protupravnosti štete i uzročne veze. Ukoliko između štetne radnje i nastupjele štete nema uzročne veze, ne postoji niti odgovornost za štetu.

U konkretnom slučaju, ovaj sud prihvaća da na strani tužene postoji štetna radnja koja se sastoji u propustu vršenja nadzora nad učenicima tijekom nastave, odnosno organiziranju zamjene i zamjenskog sata za propušteni sat povijesti zbog bolesti nastavnika, ali taj propust nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, jer je do istog moglo doći i pri vršenju nadzora i organiziranoj zamjeni za propušteni sat povijesti, ukoliko bi došlo do odluke da dio učenika provede sat igrajući se loptom na školskom dvorištu.

Stoga je revizija tužene osnovana, a revizija tužiteljice neosnovana, slijedom čega je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužene i preinačiti u pobijanom dijelu nižestupanjske presude, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a ujedno temeljem čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl 166. st. 2. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP, te je tužiteljici valjalo naložiti platež opravdanog i zatraženog troška tužene na ime zastupanja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora tijekom postupka.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.