I Kž-402/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 402/04-3

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. veljače 2004. godine, broj Kmp-1/03, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi D. G. je, na temelju čl. 354. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, oslobođen od optužbe da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona. Na temelju čl. 463. st. 1. Zakona o kaznenom postupku oduzet je automat (strojnica) domaće izrade tzv. „Š.“, za kojeg je odlučeno da će se čuvati u Radnoj zbirci oružja Centra za kriminalistička vještačenja. Na temelju čl. 132. st. 3. Zakona o kaznenom postupku oštećena Đ. M. upućena je da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parnici, a u odnosu na troškove postupka je, na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno da će isti biti isplaćeni iz proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (omaškom je u žalbi navedeno i „zbog odluke suda o kazni“), podnio državni odvjetnik i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 402/04-3

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju od 02. lipnja 2004. godine pod brojem KŽ-DO-963/04, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02 i 143/02; u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku), podržava žalbu državnog odvjetnika.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

U žalbi državni odvjetnik ističe da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio tvrdnju svjedokinje S. Ć. o tome da je izvanbračna supruga optuženika, iako u njezinom svjedočkom iskazu nema traga da bi ta svjedokinja bila u bilo kakvoj vezi s optuženikom, a da iz tog njenog iskaza proizlazi da je optuženi G. znao upravljati vozilom „Fiat Uno“ ili „Tipo“. Ovdje žalba očito smatra da je sud pogriješio kada je, prije početka ispitivanja ove svjedokinje na glavnoj raspravi, istoj pružio mogućnost da prihvati blagodat nesvjedočenja u smislu čl. 234. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, iako, osim njezine tadašnje tvrdnje, nema pouzdanih podataka o njezinom odnosu sa optuženikom. Ovakav žalbeni navod je neosnovan s obzirom da državni odvjetnik na glavnoj raspravi nije imao primjedbe na takav postupak suda, a okolnost postojanja veze između vozila „Uno“ ili „Tipo“ s optuženikom, koja bi se prema tvrdnjama žalbe trebala utvrditi iskazom ove svjedokinje, i tako nije sporna u postupku. Osim toga, radi se o okolnosti koja ni na koji način ne dovodi u pitanje stav suda o kaznenoj odgovornosti optuženika.

Iduća okolnost koja se problematizira žalbom državnog odvjetnika je pitanje dojma kojeg su svjedoci stekli o jačini zvuka motora i na temelju toga, o veličini vozila kojim se počinitelj odvezao nakon počinjenja kaznenog djela. Naime, žalitelj smatra da su svjedoci usred noći bili zaglušeni ispaljenim hicem i da je pogrešan njihov utisak da se radi o većem automobilu budući da i mali automobil ostavlja dojam većeg vozila u situaciji kada počinitelj bježeći s mjesta događaja pokreće vozilo „jakim gasom“. Međutim, s obzirom da ovi svjedoci nisu vidjeli vozilo kojim je počinitelj pobjegao s mjesta događaja, njihov dojam o veličini tog vozila prema zvuku motora nije dovoljan za zaključak kojim je vozilom pobjegao počinitelj, pa niti ovaj žalbeni navod ne dovodi u pitanje zaključak suda.

Potom žalitelj zaključuje da se zatvaranjem kruga indicija tj. u vozilu „Uno pronađenih slika, opuška optuženika i puške iz koje se pucalo inkriminirane zgode, nameće zaključak da je razbojništvo počinio jedino optuženik D. G..

Međutim, navedeni prigovori žalitelja se ne mogu prihvatiti, jer je sud raspravio sva sporna pitanja pa je s pravom, nakon pomne analize provedenih dokaza zaključio, kako nema sigurnih dokaza da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu takvo stanje stvari prema kojem se rezultati dokaznog postupka svode samo na postojanje indicija koji nisu potrebne kvalitete i značaja za zaključak da je optuženik počinitelj terećenog kaznenog djela, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je optuženika oslobodio od optužbe.

I Kž 402/04-3

Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona čije postojanje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. Zakona o kaznenom postupku, sa žalbom državnog odvjetnika je postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku.

U Zagrebu, 20. veljače 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.