I Kž-451/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 451/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog, Erike Kocijančić, Ante Potrebice i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. A. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnijetim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. ožujka 2002. godine, br. K- 8/01, u sjednici održanoj 13. svibnja 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. M. A., ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim opt. M. A. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, opisanog u njezinoj izreci, te ju na temelju istog zakonskog propisa, te primjenom odredbe čl. 38. st. 1. toč. 2. OKZRH i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju odredbe čl. 45. st. 1. OKZRH optuženici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 31. svibnja do 30. lipnja 1991. godine.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženica je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. M. A. putem branitelja V. O., odvjetnika u V..

I Kž 451/02-3

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i da optuženicu osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

Opt. M. A. se žali zbog svih žalbenih osnova, tj. bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. M. A. podnijela je odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 28. lipnja 2002. godine, br. KŽ-DO-957/02, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Žalba opt. M. A. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Opt. M. A. je u pravu kada žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukazujući na postupovne povrede iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, iako se izričito ne poziva na te odredbe, niti ih posebno ne obrazlaže. U tom pogledu jedino navodi kako je izreka pobijane presude proturječna obrazloženju odnosno proturječna s razlozima presude.

Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP po službenoj dužnosti je ispitao prvostupanjsku presudu glede postojanja bitnih postupovnih povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, te je utvrdio proturječnost na koju ukazuje optuženica. Naime, u činjeničnom opisu izreke pobijane presude optuženici se stavlja na teret da je nakon prepirke s I. T. u namjeri da ga liši života, iz lovačke puške ispalila jedan hitac u njegovu glavu i nanijela mu, u izreci opisane ozljede opasne po život od kojih je imenovani umro. Dakle, u činjeničnom opisu djela optuženici se stavlja na teret da je izravnom namjerom lišila života ošt. I. T.. Suprotno tome, u obrazloženju prvostupanjski sud prihvaća, pored ostalog, i mišljenje vještaka psihijatra N. M. koji je iskazao da je optuženica tempore criminis ponašanjem optuženika bila dovedena u stanje kumuliranog afekta, što se može izjednačiti sa razdraženošću, najmanje srednjeg intenziteta, a mogla je u određenim momentima biti i u stanju jake razdraženosti. Dakle, navedenim izričajem psihijatrijski vještak kod optuženice ne isključuje, već naprotiv dozvoljava postojanje jake razdraženosti. Razlozi za takvo stanje su detaljno navedeni u pismenom nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka N. M., iz kojih je razvidan širi krug okolnosti koje su utjecale na psihičko stanje optuženice, a koje ona sama i nije morala objektivno objasniti sudu. No, navedeno mišljenje vještaka M. prvostupanjski sud nije dovoljno analizirao i cijenio, već je na temelju obrane optuženice zaključio da slijed radnji, koje je poduzela ukazuje da nema jake razdraženosti niti učinjenja kaznenog djela ubojstva na mah, kako je to tvrdila obrana. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka N. M. smatrajući ga stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke, pa ipak, suprotno tome, utvrđuje da na strani optuženice tempore criminis nije bilo jake razdraženosti, pa da slijedom toga optuženica nije počinila kazneno djelo ubojstva na mah, kako tvrdi obrana. Dakle, prvostupanjski sud o

I Kž 451/02-3

odlučnoj činjenici, tj. o postojanju jake razdraženosti iznosi u znatnoj mjeri proturječne razloge. Osim već naprijed navedene i obrazložene bitne postupovne povrede iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, ostvario je i daljnju bitnu postupovnu povredu. S obzirom da vještak psihijatar N. M. kod optuženice u vrijeme počinjenja kaznenog djela dozvoljava postojanje jake razdraženosti, dvojbu glede te činjenice o kojoj ovisi primjena odredaba kaznenog zakona, sud u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. ZKP rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženicu.

Međutim, ističe se da ovaj drugostupanjski sud u ranijoj ukidnoj odluci od 9. siječnja 2001. godine (list 120-123) iznio stajalište kako je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda izveden u ranijoj ukinutoj odluci, tj. da je optuženica djelo počinila u stanju jake razdraženosti u koje je dovedena bez svoje krivnje oštećenikovim postupanjem i da se radi o ubojstvu na mah.

No, navedenim stajalištem ovaj drugostupanjski sud nije uopće isključio mogućnost utvrđivanja činjeničnog stanja i započinjanje kaznenog djela ubojstva na mah već je naložio prvostupanjskom sudu da u tom pravcu provede psihijatrijsko vještačenje, a ne da sam utvrđuje činjenice za koje nije pozvan ni stručan. Kako je na ponovnom suđenju provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženice, prvostupanjski sud je dužan kao temelj za ocjenu subjektivnog odnosa optuženice prema počinjenom djelu uzeti rezultate psihijatrijskog vještačenja. Naime, kada je psihijatrijski vještak iznio mišljenje da je optuženica tempore criminis u nekim momentima mogla biti i u stanju jake razdraženosti, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da slijed radnji (opisanih na str. 6 obrazloženja presude) ukazuje da nema jake razdraženosti. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka jasno proizlazi da je on pri davanju nalaza i mišljenja imao u vidu cjelokupno postupanje, tj. slijed svih radnji koje je optuženica poduzela tempore criminis, pa prvostupanjski sud ne može sam mimo i protivno nalazu i mišljenju vještaka utvrđivati nepostojanje odlučne činjenice, a konkretno se radi o jakoj razdraženosti. Na taj način ostvarena proturječnost predstavlja bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Zbog navedenih bitnih postupovnih povreda prvostupanjska presuda je ukinuta na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan otkloniti navedene bitne postupovne povrede na način da će ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, te razriješiti opisane proturječnosti glede važnih i odlučnih činjenica. Naime, iako je presuda ukinuta na temelju odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka pa nije podesna za ispitivanje u meritumu, tj. glede pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, ipak treba ukazati i da je činjenično stanje, s obzirom na stanje stvari za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je suprotno nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka prvostupanjski sud zaključio da kod optuženice tempore criminis nije bilo jake razdraženosti. Osim toga, za sada su dvojbene i neke druge okolnosti koje prvostupanjski sud iznosi u pobijanoj presudi kao utvrđene. Tako navodi da iz obrane optuženice proizlazi kako su njene radnje bile vrlo dobro organizirane, a da nije naveo detaljne okolnosti o tome, pa navedena formulacija nije potpuno jasna. Doduše, taj izraz je uporabio i vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju, ali iz njega ne proizlazi zaključak o vrlo dobro organiziranim radnjama optuženice, jer vještak u tom smislu navodi da se radi samo o kraćim trenucima što jasno proizlazi iz njegovog

I Kž 451/02-3

mišljenja da je sposobnost optuženice da upravlja svojim postupcima, te da shvati značaj i posljedice svog postupanja bila znatno smanjena.

Isto tako iz obrazloženja presude proizlazi da je optuženica uzela pušku iz sobe i izašla, te uperila pušku u oštećenika I. T., ali joj je on rekao da je puška prazna, pa je tek tada napunila pušku, što je i on mogao vidjeti, i zatim opalila u njegovom pravcu. Dakle, prema ovim navodima optuženica iznoseći pušku nije znala da je prazna, jer je to saznala tek vani od I. T.. Nije jasno otkuda optuženici patrone da bi tek tada napunila pušku. Osim toga, pitanje je, nije li vlasnik puške (svjedok M.) ostavio napunjenu pušku i je li uz pušku ostavio i patrone. Zatim u dosadašnjem tijeku postupka nisu utvrđivane okolnosti u svezi znanja optuženice o rukovanju s lovačkom puškom, da li je i kada uopće rukovala s njom odnosno sa nekom drugom puškom. Sve te okolnosti mogu biti važne za utvrđivanje subjektivnog odnosa optuženice prema djelu, tj. za vrstu i stupanj krivnje. Kod toga treba imati u vidu da je djelo počinjeno u vrijeme zaoštrenih nacionalnih odnosa kada su se pretvarali u otvorene sukobe, ali uz ukupnost postojećih društvenih uzrokova treba uzeti u obzir i složene osobne uzroke na strani optuženice koji proizlaze iz stanja spisa i koji su prema mišljenju psihijatrijskog vještaka doveli do stanja kumuliranog afekta, a sve kao posljedica ponašanja oštećenika prema optuženici. No, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, kako je ona osoba ispod prosječnih intelektualnih sposobnosti, jednostavne strukture ličnosti, pri analizi i ocjeni njezinog iskaza treba imati u vidu upravo te utvrđene okolnosti glede njezinog psihičkog stanja.

Dakle, prvostupanjski sud na ponovnom suđenju dužan je sve izvedene dokaze ocijeniti savjesno u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP, svaki dokaz pojedinačno i u svezi s drugim dokazima i na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje za donošenje nove, zakonite i pravilne presude koju treba valjano obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 13. svibnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.