Rev-1701/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1701/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Karlovac, zastupane po Zajedničkom javnom pravobranitelju općine Karlovac, protiv tuženika O.S. i V.S. iz K., M. … sada nepoznatog boravišta, zastupani po staratelju za poseban slučaj D.Š., odvjetniku u K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 3. studenog 1992. godine posl. br. Gž-559/92, kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 9. srpnja 1992. godine posl. br. P-601/92, u sjednici održanoj dana 14. rujna 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 9. srpnja 1992. godine posl. br. P-601/92 suđeno je:

"U s v a j a se otkaz stanarskog prava S.O. i V. iz K., M. …a, slijedom čega su tuženici dužni iseliti iz stana iz K., M. … a, te taj stan predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.000 HRD, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Karlovcu od 3. studenog 1992. godine posl. br. Gž-559/92 odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i navedena pobijana presuda suda drugog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložili da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženih sud prvog stupnja dostavio je pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

U izjašnjenju na izjavljenu reviziju Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pobijalo je osnovanost navoda revizije uz prijedlog da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li se radi o apsolutno ili relativno bitnim povredama parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino u slučaju kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda određeno i konkretno poziva. U ovoj pravnoj stvari revidenti ne navode postojanje takvih bitnih povreda, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja revidenata da se pobijana presuda zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se tako ostvario revizijski razlog propisan odredbom čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je na spornom stanu tužitelj davatelj stana na korištenje a tuženici da su na istom nositelji stanarskog prava,

- da tuženici ne koriste sporni stan počev najkasnije od 11. mjeseca 1991. godine već da su napustili stan (ova odlučna činjenica utvrđena je po nižim sudovima saslušanjem svjedoka koji su imali neposrednih saznanja o napuštanju stana od strane tuženih).

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja na otkaz stanarskog prava i iseljenje tuženih iz spornog stana. Ovo iz razloga što prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86 i 22/92 - dalje: ZSO) davatelj stana na korištenje može otkazati stanarsko pravo nositelju stanarskog prava ako nositelj stanarskog prava zajedno s članovima porodičnog domaćinstva prestane koristiti stan dulje od šest mjeseci bez opravdanih razloga.

Kako je u postupku pred nižim sudovima utvrđeno da su tuženici prestali koristiti sporni stan te da nekorištenje stana od strane nositelja stanarskog prava traje duže od šest mjeseci time da tuženici nisu dokazali postojanje opravdanog razloga za nekorištenje stana to proizlazi da su se ostvarile zakonske pretpostavke za otkaz stanarskog prava primjenom čl. 99. st. 1. ZSO.

Pritom valja navesti da u situaciji kada su ostali stanovnici u zgradi gdje se nalazi sporni stan unatoč ratnim zbivanjima bili u mogućnosti koristiti i koristili svoje stanove za stanovanje tada ni tuženici nisu imali opravdanje za nekorištenje spornog stana.

Zbog navedenih razloga, po ocjeni ovoga suda, u postupanju nižih sudova nisu se ostvarili revizijski razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni revizijski razlozi koje revidenti navode u reviziji te je revizija tuženih primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 14. rujna 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.